Muškarce sam zvala na ples

Natjecatelji TV showa Ples sa zvijezdama složit će se da je Milka Babović (78) bila stroga, ali pravedna članica žirija. Nisu joj zamjerili kad im je rekla što joj se nije svidjelo, jer je to činila sa stilom, trudeći se da sve što kaže bude i poučno, a veselili su ih njezini komplimenti za ono što su pokazali u svoje dvije minute na plesnom podiju.

Nije joj promaknula nijedna šljokica, sjajna koreografija, pravilno držanje, a posebno je bila sretna kad bi osjetila “kemiju” među plesačima. Jer, kako kaže ta doajenka televizijskog sportskog novinarstva, ako se plesačica ne prepusti svom partneru kao da je jedini muškarac na svijetu, nema dobrog plesa.

Show je završio, pobjednici su u euforiji, gledatelji će dugo pamtiti plesne parove i njihove zgode i nezgode, a Milka Babović vratila se svom umirovljeničkom životu, u kome nema mjesta za ples. Nekada je i sama obožavala lebdjeti po plesnom podiju i beskrajno se divila klizačima-plesačima kod kojih je osjetila da glazba izvire iz njihovih klizaljki, no posljednjih godina prilično se povukla u osamu svog doma.

Glazbe se, istina, nije odrekla te od gomile uredno posloženih CD-a najradije sluša irske romanse, a ples i sjajni partneri koje je sretala kroz život, danas su za nju samo lijepa sjećanja. Mogla bi, kaže, otići na neki “plesnjak” za starije osobe, ali nekako joj se ne da. Radije s prijateljicom ode na čaj ili izložbu. No, priznaje da je dobra glazba i na pragu osamdesetih veoma ponese.

– Glazba mi je uvijek mnogo značila. Sjećam se s kolikom sam radošću kao trinaestogodišnja djevojčica išla na satove klavira u Rumi. U to sam vrijeme, naime, s majkom i sestrama živjela kod maminih roditelja u tom vojvođanskom mjestu. No, u šali kažem da nisam dogurala dalje od Beethovenove “Za Elizu”. A plesati sam naučila kao gimnazijalka u Sarajevu. Bilo je ratno vrijeme, nismo imali gramofona i magnetofona, pa smo pjevušili melodije koje smo čuli na radiju ili od nekoga.

Nacrtali smo na podu liniju, od koje bismo odbrojali jedan, dva, tri ulijevo i zatim udesno i tako smo učili valcer. A ja sam u to doba po cijele dane pjevušila pjesmicu iz filma “Marinella”, koju je božanstveno pjevao Tino Rossi – priča Milka Babović.

Diana Šetka

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite saznati više, pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 677 ili se pretplatite na PDF izdanje.