Muškarcima se može vladati

Kad se govori o nevjeri, kad se suosjeća s ostavljanima, najčešće se misli na žene. Kao one su te koje su “žrtve” beskrupuloznih muškaraca koji “ništa ne rade osim što traže svoje žrtve među ljepšom populacijom”. Malo tko, a vjerojatno i zato što su žene fizički doista slabiji spol, ikad pomisli da istina i ovdje, kao i inače u životu, ima dva lica. Mirkova priča možda će razuvjeriti one koji tuguju nad ostavljenim ženama, da malo promijene mišljenje i da ponekad treba suosjećati i s muškarcima. Nakon teške i ružne rastave braka koja je trajala nekoliko godina, iako nisu imali djece, Mirko si je odlučio priuštiti jedno ljetovanje, uljepšati si život, i uputio se, ni manje ni više, nego u – Tajland. Abio je to čovjek koji je, istina, imao šezdeset godina, ali dobro držeći i s, što baš i nije nevažno, podebljim novčanikom.

No, njemu, radinom i vječno u pokretu, ti prvi dani lješkarenja ondje i nisu bili bogzna kakvi. Čak se je i dosađivao. Išlo je to dotle da se već nakon prvog tjedna mislio i vratiti kući. I onda se desilo nešto što ga je ipak malo “uzburkalo”. Na recepciji je uočio jedno mlado stvorenje. Iznad svega simpatično i milo. I kako to inače počinje, najprije pomnijim pogledima, a onda i razgovorom, tako je počeo i on. Kako mu je i ona polako uzvraćala poglede, on se ohrabrivao i najprije je ponudio kavom. I kad ga nije odbila, pozvao ju je na večeru. Bio je sretan, ali i iznenađen kad mu je rekla da bi rado s njim večerala, ali druženje s gostima hotela najstrože je zabranjeno.

No, on nije posustajao. Toliko ju je snubio, obećavao da će je odvesti nekamo gdje ih nitko neće vidjeti, i ona je na kraju popustila. Tahimi, a tako se cura zvala, bila je oličenje svega onoga što je on želio da jedna žena ima – mladost, ljepotu, blagost, djevojka kakve samo mogu i znaju biti te, kako ju je on zvao, “kosooke”. Saznao je o njoj mnogo toga. Nije krila da je bila ostavljena, da je patila, ali da je on “popravio” njezino raspoloženje, da je s njim sretna i da joj je lijepo. Iako nijedno od te veze nije baš mnogo očekivalo, ona je postajala ono što nitko nije ni očekivao. Na pomolu je čak bila neka čudna ljubav.

Ona mu je stalno govorila da nikada nije takvu ljubav doživjela i da joj nikada u krevetu nije bilo tako lijepo. On je opet od nje poprimio malo istočnjačke strasti i imao je osjećaj da doživljava novu mladost, novu životnu ljubav. To ga je preporodilo i on je svoj boravak produljio na daljnjih mjesec dana. Mora da mu je poslije svega što je doživio sa ženom, ovo ovdje godilo. Ona mu je stalno govorila da nikada u životu nije srela muškarca kao što je on, da joj je dokazao koliko je seks u životu važan i da je nesretna kad samo pomisli da će on skoro otići i što će biti s njom. Na njegovu najveću žalost i produljenih mjesec dana je prošlo u sekundi, a njemu se činilo i s njom je doživio da je sve svoje bivše jade jednostavno zaboravio i imao je osjećaj da se ponovno rodio i da mu je seks sada bolji i da mu ni s jednom ženom nije bilo ljepše.

Vratio se kući i sve što mu se desilo ispričao je majci. Ona je bila skeptična i rekla da bude oprezan. Neka pazi da se i ovo ne bi pretvorilo u ono što je prošao i od čega se jedva izliječio. No, ma što da je tko rekao, njemu kad bi bilo teško, pred očima bi mu se ukazao lik te drage cure. Jedva je čekao da se opet vrati k njoj. I prve slobodne dane opet su bili zajedno. Ali, sad je postupio drugačije. Otišao je u drugi hotel, jer je znao što to znači – voljet će se bez zabrane, neće se morati skrivati, i što je još važnije, poslije posla će preseliti k njemu u hotel. I priča se nastavila kao i prvi put, samo sad su bili slobodni, nisu se ni na koga trebali obazirati, vodili su ljubav svaki slobodan trenutak, i što je još važnije, ona je u njemu pobuđivala želju za seksom koja je počela dotad ipak opadati.

Vjerojatno je već tad donio odluku – oženit će se njome, povest će je kući i živjeti sretan baš onako kako je nekad maštao kad se ženio prvi put. Jedino čega se malo pribojavao, bila je njezina mladost – razlika je bila čak 25 godina. No, tješio se da ni to ne mora značiti ništa loše, zakleo joj se da će se vratiti po nju, i drugi put se vratio kući sam.

Nedugo poslije dolaska ona mu je javila da je njezin hotel prodan, da je gazda kupio novi i da je i ona s njim otišla sad na samu obalu. Ali, onda se počela događati nesreća za nesrećom. Njemu je išlo s poslom sve gore, njezinu zemlju i rođake je uništio tsunami, i opet se vratio onamo ne samo da joj moralno pomogne nego i materijalno. Pokupovao što joj je trebalo – od stana do auta. Vratio se potom kući uz napomenu da sad kad dođe, nema više rastanaka. Dogovor je bio za dva mjeseca. Ali, sreća se nije dugo zadržala u njegovoj kući. Kad se vratio, čuli su se tek jednom. Otad se više nije javljala na telefon. Kao da je u zemlju propala. Nije mogao vjerovati da ga je odbacila ni da je ljubav umrla. Otišao se uvjeriti što je, porazgovoriti s njom, vidjeti nije li joj se što dogodilo. Na žalost, naivac se pokazao i drugi put. Tek je ondje shvatio da je prevaren gore nego je to bio prvi put. Razočaran vratio se i sad je tek razumio majku. Nije mogao ne analizirati što se, zapravo, zbilo, kako jedna tako mila, šarmantna i draga djevojka može biti takvom kako se pokazala. Rekla sam mu nešto slično kako što mu je govorila i majka – imao je posla s veoma rafiniranom ženom koja je imala već velikog iskustva sa strancima, koja im pruža ne ono što oni žele, nego ono što oni i ne znaju da postoji.

Jer, mada kažu da je seks jedinstven i jedan, “varijacije” na nj postoje, ja bih rekla da su uvjetovane i podnebljem, i rasom, pa čak i vjerom. Tako žene na Dalekom istoku imaju posve drugu seks-naviku, na koju naši Europljani nisu naučeni. Naš Mirko je iz jednog razočaranje koje nije bilo malo, uletio u “seksualni raj” koji ga je zaslijepio. I to je trenutak kad se gubi razum, kad se mora paziti ne samo na ono što radimo, nego i s kim to radimo. I neka mi sad netko kaže da i muškarci ne mogu biti namagarčeni čak više nego žene. I pritom, što je još čudnije, oni se i drže jadnijima nego one. Prepričala sam ovu priču da razbijem tvrdnje kako su samo žene te koje su ostavljene, koje pate i koje gube. Teško je reći ima li više muškaraca koji su prevareni ili više žena. Ali, to i nije važno. Najvažnije je znati iz svega toga se izvući, shvatiti što želimo, kako to postići i kako se svim nedaćama znati othrvati. Nema onoga kome ne godi kad mu se laska, ali “oprez je majka mudrosti”.

Kažu da nitko kao žena nije u stanju biti toliko lukav, da nitko kao ona nije u stanju od muškarca napraviti svoga roba, ali i ne samo to. Ona će zbog zacrtanog cilja biti ono što muškarac, osim, jasno, rijetkih, tek može željeti. Ne kažem da se muškarac ne smije zaljubiti u mnogo mlađu ženu, ali ako je igdje potreban oprez, onda je to u takvoj vezi. Svima koji su u takvim vezama savjetujem: budite realni, pogledajte se u zrcalo i prosudite mogu li vaše bore, otromboljen trbuh ili ćelavost zavesti jednu mladu curu. Možda i može na trenutak, ali što kasnije.

Još bih tim muškima preporučila – neka razmisle isplati li se za kratke užitke skupo kupljene sreće uni- štiti si život i oslabjeti srce. Ako procijene da je “život kratak i da ga treba živjeti baš za takve trenutke”, neka im bude, ali, ne bih im bila u koži kad se “otrijezne”. Na sve me to podsjetio i događaj o kojem bruji hrvatska javnost – rastava dvoje poznatih na način koji je grozan. Ali, malo tko je napomenuo da je tu odigrao ulogu i krevet. A ja sam sigurna da jest.