Kennethu Branaghu (47), irskom glumcu i redatelju, nije bilo lako odlučiti se na snimanje nove verzije filma “Njuškalo” (Sleuth), koji je 1972. režirao slavni Joseph L. Mankiewcz, jer mnogi smatraju kako je original, s Laurenceom Olivierom i Michaelom Caineom u glavnim ulogama prevarenog muža i mladog ljubavnika, teško nadmašiti.
No, Branagh nikada nije bježao od materijala koji su drugi već koristili. Uostalom, proslavio se djelima Williama Shakespearea. Za “Henryja V.” bio je 1989. nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg redatelja, a 1997. nominiran je u kategoriji najboljeg glumca za glavnu ulogu u “Hamletu”.
U odluci da se prihvati režije nove verzije “Njuškala”, koja se prikazuje i u našim kinima, veliku je ulogu odigrao i glumac Jude Law, jer je nagovorio slavnog dramskog pisca Harolda Pintera da napiše scenarij.
Zanimljivo, i u ovoj verziji pojavljuje se Michael Caine, ali u ulozi muža, dok ljubavnika, kojeg je prije glumio, sad tumači Law. Branaghu nisu strane ljubavne intrige: iza njega je brak s glumicom Emmom Thompson, od koje se razveo 1995., a sa sadašnjom suprugom, scenografkinjom Lindsay Brunnock, upoznala ga je glumica Helena Bonham Carter, s kojom je tada bio u vezi.
Mislite li da slavni glumci, poput Michaela Cainea i Judea Lawa, pomažu uspjehu filma? – Zgodno je vidjeti na plakatu sva ta imena i nadam se da će privući publiku. No, isto tako se nadam da će ljudi, kad budu izlazili iz kina, razmišljati o filmu, a ne o njima. Naravno da je zgodno gledati Cainea u ulozi prevarenog supruga, pogotovo ako poznajete originalni film, ali to nije dovoljno da bi film bio dobar.
Po čemu se vaše “Njuškalo” razlikuje od originalnog filma? – Prerade u kojima se ništa ne mijenja osim glumaca, veoma su dosadne. Jednostavno ne razumijem koga bi one mogle privući. Znam da uvijek ima mladih koji nisu vidjeli neke odlične stare filmove, ali sumnjam da ih samo zato treba ponovno snimati. Svaki film mora ponuditi nešto novo, pa smo tako i naše “Njuškalo” zamislili kao novu priču koja s originalom dijeli samo osnovnu ideju: dva muškarca, stariji i mlađi, svađaju se u kući oko žene, koju nikad ne vidimo.
Je li vas bilo strah da nećete nadmašiti original? – Nikada nisam bježao od usporedbi. Za iduću godinu s Judeom Lawom pripremam “Hamleta” u kazalištu. To će mi biti peti put da se prihvaćam tog Shakespeareovog djela. Važno je svaki put ponuditi nov pogled na staru priču. Onda prerada ima smisla.
Mislite li da ste zbog glumačkog iskustva u prednosti pred drugim redateljima? – U svakom slučaju, to mi iskustvo ne odmaže. No, ne smatram da je svaki glumac koji želi postati redatelj zbog toga u prednosti. U režiji se mnogo toga svodi na to koliko dobro komunicirate s glumcima. Ponekad mogu predvidjeti kad će na snimanju biti izloženi stresu, pa ih tada pokušavam zaštititi od sitnica koje bi ih bez potrebe dodatno uznemirile. Uz to, znam ocijeniti jesmo li imali dovoljno proba.
Što vam je draže – režija ili gluma? – Sve je to samo pitanje zavisti. Kad sam samo redatelj, kao u “Njuškalu”, uživao sam gledajući Michaela Cainea i Judea Lawa. Povremeno sam i ja želio stati pred kamere. Slično je i kad glumim, a iza kamere je odličan redatelj: odmah poželim snimiti svoj film.
Gluma i režija su moje dvije ljubavi i nemoguće je birati između njih. Kako birate filmove u kojima ćete glumiti? – Vrlo jednostavno: ako pročitam cijeli scenarij, znači da mi je priča zanimljiva. Čitam mnogo scenarija, no većina mi dosadi već nakon nekoliko stranica. Naravno, poželjno je da u njemu postoji i lik koji bi mi odgovarao. Moj honorar i filmski budžet nisu mi važni.
U čemu se razlikuju filmovi kao što su “Njuškalo” i “Harry Potter i odaja tajni”, u kojem ste glumili? – Na snimanju “Njuškala” imali smo ekipu od 60 ljudi i u gotovo svakom trenutku znao sam za svaku sitnicu, dok je na snimanju “Harryja Pottera” radila ekipa od 1500 ljudi, a ja sam se brinuo samo za svoj lik. To je golema razlika.
Jeste li ikada poželjeli režirati neki od nastavaka iz serijala o Harryju Potteru? – Dok smo snimali drugi dio, pojavile su se glasine da bih i ja mogao režirati neki od nastavaka. Bio sam jedan od kandidata za režiju “Zatočenika Azkabana”, no na kraju su redateljsku palicu dali Alfonsu Cuaronu. Žao mi je zbog toga jer mislim da bi bilo zanimljivo osjetiti Pottera i iza kamere.
Što vas je privuklo visokobudžetnom filmu “Valkyrie”, u kojem glumite s Tomom Cruiseom? – Za mene je to doista bio visokobudžetni projekt, no Tom Cruise je naviknut na druge standarde i sigurno biste ga zbunili da mu postavite to pitanje. Iako sam i ranije glumio naciste, ovo je sasvim drugačiji lik. Henning von Tresckow je pokušao ubiti Hitlera i time omogućiti kraj rata. Ne možemo ni pretpostaviti kakav bi danas bio svijet da je u tome uspio. Mislim da će se svi začuditi kad film dođe u kina, jer svi misle da znaju za tu priču, a mi smo pokazali da je mnogo toga u njoj nepoznato javnosti.
Smeta li vam kad novinari pišu o vašem privatnom životu? – Ne mogu to promijeniti. Naravno, više volim razgovarati o svome poslu, ali sam svjestan kako svijet funkcionira. Uostalom, svi smo u ovom poslu radi publike. Mogu vam ljudi pričati što žele, ali nitko se ne bavi glumom da bi svoje filmove gledao sam u vlastitoj kući. A ako privučete publiku svojim radom, normalno je da će ona poželjeti saznati nešto više o vama. No, to je mala cijena za goleme privilegije koje dobivate kad publika želi gledati ono što ste napravili.
Josip Jurčić