Ne podnosim prijetvornost

Koliko tomova imaju vaša “Izabrana djela”? – Počeli smo s tri, dospjeli do pet i rekli – dosta.

Odakle crpite energiju da u 73. godini toliko radite? – Svi ti tekstovi nastali su tijekom pedeset godina rada, a sad ih je samo trebalo skupiti i ukoričiti. Inače, predsjednik sam saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, u varaždinskom HNK pripremam režiju Schillerove drame “Maria Stuart”, predsjednik sam Vaterpolskog kluba Medveščak, predajem na sveučilištima u Zagrebu i Splitu te redovito pišem. Ukratko, obveza je znatno manje nego prije, pa ih sve stignem uskladiti.

Kome ste posvetili “Izabrana djela”? – Izrijekom nikome, no mislio sam na svoju pokojnu majku Danicu, suprugu Marinu te djecu Danicu i Petra, kao i na sve životne suputnike i suradnike.

Kako održavate intelektualnu i fizičku kondiciju? – Čitam na četiri jezika: hrvatskom, talijanskom, francuskom i engleskom, a sa svojim generacijski šarolikim društvom – najmlađima je 40, a neki su i stariji od mene – svake subote igram nogomet.

Rođeni ste Splićanin: nedostaje li vam u Zagrebu more? – Ne. Zagreb je baš grad po mojoj mjeri. Radio sam u svjetskim metropolama, ali me za Zagreb veže postojana ljubav. Kad se zaželim Splita, u roditeljskoj kući na Mejama još imam svoj tavan.

Možete li nabrojiti sve poslove koje ste radili? – Bio sam sveučilišni profesor u Zagrebu, Splitu i Osijeku, umjetnički voditelj u Parizu, Dubrovniku i Splitu, režirao sam kazališne i operne predstave od Moskve do New Yorka, preko Osla, Praga, Salzburga i Italije, surađivao sam u mnogim listovima i časopisima u Hrvatskoj i inozemstvu, vodio razne udruge i projekte te se politički angažirao u HDZ-u i u Saboru. Na kraju sam se, zbog sina, koji je golman juniorske reprezentacije, vratio vaterpolu.

Koji vam je od tih poslova najdraži? – Moj životni poziv je režija. Na pozornici sam uvijek sretan, zadovoljan i svjež. Sve poslove radio sam sa srcem i angažirano, ali je kazalište prostor moje sreće. A poseban izazov kao profesoru bio mi je kontakt sa studentima.

Kako podnosite kritiku? – Argumentiranu čitam s velikom pozornošću, a neargumentiranu, punu mržnje, više i ne čitam.

Koji su vam najmrskiji kućanski poslovi? – Svi. Potpuno sam netalentiran za to.

O čemu ste maštali kao dijete? – Želio sam postati istraživač, otkrivati Amazonu i Sjeverni pol, ali su onamo drugi stigli prije mene. Ja sam nove prostore, duhovne i stvarne, našao u teatru.

Vode li vas u životu više emocije ili razum? – Uspio sam uskladiti visok stupanj osjećajnosti i razumsku kontrolu.

Koji vam je životni moto? – Radi i čini dobro.

Kad ste posljednji put zaplakali? – Kad mi je umrla majka. Ponekad sam ganut do suza kad slušam hrvatsku himnu.

Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – To zna moja supruga Marina.

Plašite li se svjetske ekonomske krize? – Nigdar ni bilo, da ni nekak bilo.

Koje vam je najdraže jelo? – Grah, ječam, slanutak i bob, pripremljeni na bilo koji način.

Na što vam nije žao potrošiti novac? – Na umjetničke slike.

Kako se najbolje opuštate? – Od rada u Saboru najbolje se opuštam u kazalištu, od kazališta na Sveučilištu… Na večer volim šetati Šalatom, sam ili s našim psom Fjokom.

Koji ste najvažniji savjet dali kćeri i sinu? – Budite svoji, ostvarite svoje mogućnosti te sačuvajte vjeru u ljude i Boga.

Jeste li strog otac? – Nisam, iako moja djeca misle da jesam. Lako me dobiju na svoje.

Koje ljudske osobine ne podnosite? – Zlobu, zloću, neiskrenost, prenemaganje… Zapravo mi je najgora prijetvornost. Više od nje volim otvoreno zlo.

Kako reagirate kad se naljutite? – Brzo planem, ali se i brzo smirim. I nisam zlopamtilo.

Kako bi izgledao vaš odmor iz snova? – Ne volim se odmarati. Kad sam u talijanskom mjestašcu Torre del lago režirao Puccinijevu operu “Turandot”, ujutro prije probe sam uživao u pogledu na jezero i krajolik. Spoznaja da je taj užitak vremenski ograničen, učinila je te trenutke još ljepšima. To je bio moj odmor iz snova.

Kruno Petrinović