Kako je došlo do toga da prihvatite tu funkciju? – Nakon što sam u ožujku dobila diskus herniju, direktor Hrvatskog atletskog saveza Siniša Ergotić predložio mi je da pomognem u organizaciji mitinga. Ovo je način da vratim nešto sportu koji mi je puno dao.
Imate li tremu uoči tog sportskog spektakla? – Ovo je drugačiji osjećaj od onog uoči izlaska na sportsko borilište: u sportu mogu “zeznuti“ samo sebe, a u Hanžekovićevu memorijalu sam samo dio sustava koji mora odlično funkcionirati.
Kako su vas prihvatili suradnici – s obzirom na to da vam je samo 26 godina? – Ne očekujem da me svi vole: bitno je da me poštuju i da rade svoj posao. Priznajem da su me stariji suradnici u početku gledali s nepovjerenjem.
Koliko vam u organizaciji pomažu sportsko iskustvo, poznanstva i sudjelovanje na prijašnjim Hanžekovićevim memorijalima? – Zahvaljujući sportu, naučila sam brzo reagirati, odvojiti bitno od nebitnog, uključiti se u tim i podnositi pritisak – to je sve što je potrebno i u uspješnom poslovanju. Je li vam žao što se ove godine prvi put ne natječete na Hanžekovićevom memorijalu? – Naravno, niti jedan poslovni uspjeh ne može se usporediti sa sportskim.
Koji ste trofej željeli osvojiti, a niste otkako se bavite bacanjem kladiva? – Nisam osvojila medalju na Svjetskom prvenstvu u Osaki kad sam bila spremna za obaranje svjetskog rekorda.
Tijekom brojnih natjecanja u zemlji i inozemstvu upoznali ste mnogo sportskih kolega: tko vas se najviše dojmio? – Svatko na svoj način, svi su posebni i karizmatični.
A koji vam se sportaš najviše svidio kao muškarac?
– Slaven Bilić.
Kakve muškarce privlačite? – Sigurno ne mamine sinove.
A kakvi se vama sviđaju? – Isto tako.
Boje li se muškarci vaših snažnih mišića? – Pravi muškarci ne.
Čime vas muškarac može odbiti? – Pitanjima poput onog “koliko možeš dignuti bench i možeš li ga baciti preko stadiona?”
Neko ste vrijeme živjeli u Mađarskoj: tko je originalniji u osvajanju: Mađari ili Hrvati? – Hrvati.
Imate li dečka? – U nedefiniranoj sam fazi. Što ste za nekoga najromantičnije učinili? – Organizirala sam mu večeru na plaži.
Kako se najradije opuštate? – Uz dobru knjigu.
Koji je posljednji koncert na kojem ste bili? – Onaj Tonyja Cetinskog u zagrebačkoj Areni.
Koja vam je najveća vrlina, a koja mana? – Vrlina – nisam ljubomorna na tuđu sreću i uspjeh, a mana – brzopletost i tvrdoglavost.
Što ste dosad najluđe učinili? – Zaljubila se.
Proputovali ste gotovo cijeli svijet: kamo biste se voljeli vratiti, a gdje živjeti? – Volim Ameriku, Sydney, Budimpeštu, Stockholm…
Gdje najradije izlazite u Zagrebu? – Rijetko navečer izlazim, društvo se uglavnom okuplja kod mene u stanu na večeri.
Čega se najviše plašite? – Upadanja u životnu monotoniju.
Koju osobinu najviše cijenite kod drugih? – Iskrenost.
Što vas može rastužiti? – Nepravda.
A što nasmijati? – Često se smijem i iz svake situacije nastojim izvući nešto pozitivno.
Kakvi ste kad se razljutite? – Ljuta.
Na što najradije trošite novac? – Na sitnice koje uveseljavaju svaku ženu.
Što vas čini sretnom? – Sreća meni dragih ljudi.
Da ulovite zlatnu ribicu, što biste poželjeli? – Da dan traje dulje od 24 sata.
Snježana Dragojević Harapin