Mnogima je samo nebo granica, ali rijetki uspiju glavom naletjeti na Sunce – poetično kaže Ante Vrban , 30-godišnji zagrebački arhitekt šibenskog podrijetla, koji se doista može pohvaliti da je uzletio a da nije “spržio krila”. Njegov se “rukopis” može “pročitati” na stotinjak projekata, njegove usluge zatražila je tenisačica Jennifer Capriati, kojoj je uredio stan u Miamiju i kuću u Tampi, a šeik Al Tajir angažirao ga je za unutarnje uređenje svog penthousea i vile na plaži Jumeirah u Dubaiju. Trenutačno u Londonu i New Yorku dovršava uređenje draguljarnica Faraone Mennella, na čije će otvorenje doći svjetska krema, poput stilistice Patricije Field i filmske zvijezde Sarah Jessice Parker .
Posebno mu je važan projekt Kosovo Towers. Počet će se graditi sljedeće godine i dat će Prištini novi identitet, a posvetio ga je bratu Tomi Vrbanu , make-up artistu koji je prije tri mjeseca podlegao zloćudnoj bolesti. Jer ta dva nebodera, kaže, simboliziraju bratsku ljubav koja je uvijek bila izražena među njima.
Tomo je bio njegovo sunce, vječna inspiracija, najiskreniji kritičar i najponosniji brat, pa je nekako i prirodno da mu posveti svoje radove.
Koliko vam Tomo nedostaje? – Tomo i ja bili smo veoma povezani. Ali i vrlo različiti. Ja čvrsto stojim na zemlji, dok je Tomo bio nebo i uvijek mu je gore bilo mjesto. Od njega sam učio što su osjećaji. Znao bi mi reći: “Ante, ova zraka sunca što nas sad grije, suština je života”. I bio je u pravu. Premda fizički nije ovdje, Tomo će uvijek biti moj brat i uvijek ću ga voljeti. Nekako sam uspio stvoriti paralelni svijet u kojem i dalje živim s njim i osjećam njegovu prisutnost u svoj ljepoti koja me okružuje.
Kada ste shvatili da će vam arhitektura biti životni poziv? – Moja priča s arhitekturom počela je još u djetinjstvu. Satima sam mogao sjediti u krilu mog djeda, šibenskog arhitekta Ante Kelave, i promatrati ga kako skicira. Već sam kao dječak gledao svijet iz druge perspektive, osjećao prostor oko sebe i prenosio ga na papir, što je mnoge čudilo. Kažu da talent preskače jednu generaciju, a i sam sam se uvjerio da je to istina. Naime, moja mama Kristijana diplomirala je ekonomiju i zapravo sam jedino ja od šire obitelji bio zainteresiran za studij arhitekture. I to toliko da sam otišao samo na taj prijamni ispit.
Kako doživljavate komentare da ste omiljeni arhitekt hrvatske elite i da pripadate među najpoželjnije domaće neženje? – Sve mi je to vrlo simpatično. Uređivao sam domove političara, vrhunskih sportaša, kraljevskih obitelji, vrlo imućnih biznismena i drugih uglednika. Po toj logici mogu biti politički i kraljevski arhitekt, arhitekt za domaćice ili za talentiranu curu koja otvara prvi dućan. Svoje klijente ne biram po statusu, već prema tome zanima li me projekt koji preuzimam. A danas sam u situaciji da mogu birati i raditi samo ono što želim, jer moja lista klijenata popunjena je do jeseni 2011.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju intervjua. Cijeli intervju pročitajte u aktualnom broju Glorije (br. 807).
