Na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj francuska je reprezentacija ponovno zasjela na rukometni Olimp, a fenomenalni Nikola Karabatić (26), zaštitno lice francuskog rukometa, proglašen je najdragocjenijim igračem prvenstva – bez konkurencije.
Nije Francuzima bilo lako doći do još jednog zlata, u finalu su tek u produžecima tijesnom razlikom pobijedili Dansku, a Nikola Karabatić jedva je čekao da radost novog trijumfa podijeli s mamom Radmilom, tatom Brankom i bratom Lukom, koji ga ovaj put nisu mogli bodriti s tribina. No, do ponovnog susreta s obitelji u Montpellieru Nikola Karabatić prvo je trebao odraditi nekoliko etapa urnebesnog slavlja.
Kako ste proslavili još jednu zlatnu medalju? – Prvo smo u svlačionici dugo plesali od sreće i veselili se, a slavlje smo nastavili u hotelu s navijačima i članovima obitelji. Poslije ponoći otišli smo u jedan kafić gdje su organizatori priredili feštu, koja nije bila nešto posebno, ali smo ipak ostali do jutra. Bili su tu i Španjolci, koji su slavili brončanu medalju, te neki Šveđani. U krevetu sam bio oko pola 6, a autobus je krenuo iz hotela za aerodrom u pola 8, tako da sam te noći vrlo malo spavao.
Je li vam Blanka Vlašić čestitala na pobjedi? – Blanka mi nije čestitala na pobjedi, ali znam da se radovala mom uspjehu. Ona je vrhunska sportašica i super osoba.
Blanka je o vašem odnosu izjavila da je to bila lijepa ideja koja se, na žalost, nije mogla realizirati. Možete li to prokomentirati? – U pravu je, to je bila lijepa ideja, ali oboje smo mladi i vrhunski sportaši pa bi takva veza tražila puno odricanja, uvijek bi se netko od nas morao nečega odreći.
Nevio Pintar
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Sve o Nikoli Karabatiću potražite u novom broju tjednika Gloria (br. 840).