Dečko sa zagrebačkog asfalta, nekadašnji europski prvak u boksu, a danas uspješan poslovni čovjek, osnivač i vlasnik tvrtke Eko Mavrović koja osim žitarica i povrća proizvodi ekološki kulen i kulenovu seku, izabran je za čelnika Hrvatskog seljačkog saveza, a dio tereta zbog nove funkcije s njim je spremna podijeliti i supruga Jelena, s kojom ima šestogodišnju kćer Arijanu i dvoipolgodišnjeg sina Mirka
Je li vam ovo prva predsjednička funkcija? – Da. U mladosti nisam imao takvih ambicija. Uvijek sam bio vođa momčadi – nogometne, košarkaške ili ragbi, ali nikad predsjednik.
Što ste prvo poduzeli kao predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza? – Konzultirao se s tajnikom, proučio statut, iznio prve strateške ideje, uspostavio kontakte s ljudima iz Ministarstva poljoprivrede.
Čime ste nazdravili nakon izbora? – S malo crnog vina. Naglasak je na – malo.
S kojim ste se motivima kandidirali za čelnog čovjeka udruge seljaka? – Da svoje iskustvo, sve ono što sam ja kao poljoprivrednik i proizvođač zdrave hrane prošao u zadnjih deset godina – od kupnje zemljišta, stvaranja ekonomskih uvjeta, zapošljavanja ljudi i svladavanja tehnologija do izlaska na tržište i marketinga – prenesem drugima.
Očekujete li u tome prepreke i probleme, ili možda, udarce ispod pojasa? – Što se tiče udaraca ispod pojasa, u ovom trenutku nisam nimalo ranjiv.
Hoćete li, zbog ovog svog angažmana, donekle zapostaviti vlastito eko-imanje u Sloboštini? – Vjerojatno više neću toliko vremena provoditi na svojim poljima, ali zato ću biti na izvoru svih informacija, a pravodobna informacija je danas najveća pomoć.
Jeste li se o brojnim novim obvezama savjetovali sa suprugom Jelenom? – Oboje smo toga svjesni, i supruga je spremna zajedno sa mnom podnijeti dio tereta.
Kako to da ste se vi, kao rođeni Zagrepčanin, nakon boksačke karijere posvetili proizvodnji zdrave hrane? – Moji otac i majka su Ličani i velik dio djetinjstva sam proveo u Lici. Nosim u sebi taj “kameni” gen, koji sam pokazao kroz boks, ali i razumijevanje pravog sela.
Što je najvažnije u proizvodnji ekološke hrane? – Čvrsta odluka, volja i ustrajnost. Kao, uostalom, i u svakom drugom poslu.
Od dvadesetak vrsta kruha i peciva, koliko ih proizvodite, koje vi najviše volite? – Najslađa mi je moja ciabatta – šlapica od ječmenog brašna. Ali i peciva sa sjemenkama sezama i lana.
A što najviše vole vaša djeca, šestogodišnja Arijana i dvoipolgodišnji Mirko? – Peciva im baš nisu zanimljiva, najdraža im je velika peka, raženi kruh.
Što im, kad ste doma, najčešće kuhate? – Kad ponekad preuzmem tu ulogu od supruge, kuham žitarice, na najednostavniji način, u ekspres-loncu: nastojim da barem dva puta na tjedan u kući imamo dovoljno cjelovitih žitarica, i kao prilog, dodatak juhama ili nekim drugim jelima.
Čega nikad ne nedostaje u vašem hladnjaku? – S onim čega ima, uvijek ću se snaći.
Posegnete li katkad za nečim nezdravim? – Živim dinamično, često sam na putu, pa stanem na benzinskoj crpki i uzmem prvo što nađem – bilo sendvič, čokoladicu, ili popijem cappuccino koji me trenutačno razbudi i dâ mi snage da stignem do kuće.
Kad vam je u životu teško? – Kad osjetim nemoć i nepravdu, nešto što ne mogu zaustaviti i na što ne mogu utjecati.
Jeste li ikad zamahnuli šakom izvan ringa? – Jesam. Ne želim to opisivati.
Koju svoju osobinu cijenite? – Ustrajnost, strpljivost, odgovornost.
A kojom se baš ne ponosite? – Nema takve.
Što vas može nasmijati? – Vedri i veseli ljudi sa svojim životnim “mudrostima” kojima upadaju u svakodnevicu.
Možete li za sebe reći da ste uspješni? – Osjećam se uspješno i to mi je najvažnije.
Poželite li ponekad ipak nešto smireniji životni ritam? – Često. Ali odmah pomislim na idući korak, pa ništa od usporavanja.
Budući da ste iskusili život na farmi, biste li pomogli farmerima u reality showu Farma na Novoj TV? – Zanimljivo ih je vidjeti kako se snalaze u različitim situacijama, premda bi ne samo oni nego 99 posto ljudi iz urbanih sredina u tome trebali pomoć.
Jagoda Zamoda