Od pašta šute do cušpajza

Ne stignem kuhati svaki dan, a kada me ulovi inspiracija, uglavnom pripravljam guste juhe od povrća ili variva, što na kraju pojedem sama jer moj suprug Dominik Galić i peto­godišnja kći Kalista nisu baš ljubitelji zelenog – priča Matija Prskalo, glumica Zagrebačkog kazališta lutaka, koju je prije dvanaest godina proslavila rečenica vezana uz hranu. Naime, u filmu Vinka Brešana “Kako je počeo rat na mom otoku” Matija je pozivala svog film­skog supruga, majora jugoslavenske vojske (glumio ga je Ljubomir Kerekeš) da odustane od napada na njihovo selo: “Aleksa, vrati se kući, skuhat ću ti pašta šutu!”. Ta filmska replika, koja je ušla u legendu, Matiji je donijela veliku popularnost, a i tjestenina joj se nekako uvukla u život.

– Mog supruga i Kalistu najlakše je nahraniti “paštom” i umakom, a i Dominik odlično pripravlja špagete bolonjez – kaže Matija, dodajući da je obitelj poput njihove jako teško okupiti oko stola za ručak. Po cijele dane su vani, a doma se svi zajedno nađu tek oko osam na večer. Trikovi za Kalistu – Matija ima po cijele dane probe, Kalista je u vrtiću, a ja sam stalno na poslovnim sastancima. Ako se uspijemo naći u vrijeme ručka, obično odemo Kod Pere, u legendarni restoran na zagrebačkoj Šalati, gdje su mene vodili roditelji dok sam bio klinac. Kod njih se i danas jede kao nekad, kao što su kuhale naše bake. Matija voli cušpajze, a ja obožavam na lešo tikvice, mahune, brokulu, s komadom nemasnog mesa i mnogo svježe salate, u kojoj obvezno mora biti rajčica.

Oboje obožavamo starinske slastice, poput jabuka u šlafroku, što se više nigdje u zagrebačkim restoranima ne može pojesti – priča Dominik Galić, vlasnik producentske kuće čiji se dokumentarni serijal “Heroji Vukovara” , u režiji njegova oca Eduarda Galića, odnedavno prikazuje na televiziji. Dominik, bivši plivač koji i danas drži hrvatski rekord na 200 metara u stilu delfin, danas se sportom bavi samo rekreativno pa stoga i ne pazi odviše na prehranu. Višak kalorija troši povremeno u teretani, ali, priznaje, samo da bi umirio savjest. Za stolom im najviše glavobolje zadaje njihova petogodišnja kći Kalista, koja je izbirljiva kao i većina djece te dobi.

– Moram se služiti trikovima da joj “podvalim” ne­što zdravo. Često joj pripravim juhu od povrća, gustu poput kreme, u koju stavim sitnu tjesteninu u obliku zvjezdica ili leptirića, koje onda zajedno lovimo. To je jedini način da pojede brokulu, cvjetaču, mrkvu ili neko drugo povrće, koje inače ne želi niti pogledati. A ribu voli samo zato što je uvijek sa mnom sprema, nje­zin je zadatak, naime, da ribice uvalja u brašno. Jako je veseli kad ribe postanu bijele, kao uostalom i cijeli naš stan – smije se Matija, zaključujući da bi ona ipak cušpajzima – unatoč svoj finoj hrani koju je kušala – dignula spomenik.

Ines Stipetić