Trebala je ovo biti najsretnija jesen u njegovu životu. Makedonski pjevač Toše Proeski, koji je u posljednje tri godine postao najslušaniji i najizvođeniji i u Hrvatskoj, veselio se izlasku prvog albuma na engleskom, nadajući se da će se njime probiti na strano tržište. U Zagrebu ga je ovih dana čekala gomila obveza, a radovao se i jedrenju koje je već dulje vrijeme dogovarao s prijateljima i suradnicima u Hrvatskoj. Najavio je i veliku feštu u Skoplju, nakon diplome na tamošnjem Fakultetu muzičkih umjetnosti, od koje ga je dijelio samo diplomski rad. A imao je još jednu želju: da se napokon sretno zaljubi.
No, svi planovi i nade 26-godišnjeg pjevača rasplinuli su se tog kobnog utorka, 16. listopada, u 6 sati i 25 minuta ujutro, na 170. kilometru autoceste Zagreb-Lipovac, kod izlaza za Novu Gradišku. Pjevačev automobil volkswagen touareg, kojim je putovao iz Skoplja u Zagreb, udario je u prikolicu kamiona i odbio se o metalnu ogradu. Desna strana vozila, na kojoj je na suvozačevu mjestu bio Toše, u trenu se pretvorila u gomilu zgužvanog metala. Za volanom je bio pjevačev prijatelj iz djetinjstva, 32-godišnji Georgij Georgijevski, kojeg je prije dva tjedna zaposlio kao osobnog vozača. Njegova menadžerica, 49-godišnja Ljiljana Petrović, nije bila zadovoljna tom odlukom smatrajući da je njezin štićenik siguran jedino kad ona vozi, što je i činila prethodnih devet godina. No, Toše je bio odlučan, s razlogom: htio je pomoći prijatelju koji je nedugo prije toga ostao bez posla u jednoj privatnoj skopskoj tvrtki.
Iz Skoplja su, u ponedjeljak na večer, Toše i Georgij krenuli u Niš, gdje ih je čekala Ljiljana, te su zajedno nastavili prema Zagrebu. Sve do hrvatske granice vozio je Toše, a na graničnom prijelazu Bajakovo zamijenio se s Georgijem. Umorni pjevač spustio je naslon i zaspao, kao i Ljiljana, koja je sjedila otraga. Prošli su tek stotinjak kilometara kad se Georgij, u punoj brzini, od 200 kilometara na sat, zabio u kamion ispred sebe. Vozač i menadžerica pravim su čudom ostali živi, no mladom pjevaču nije bilo spasa. Upozorenje prometnih stručnjaka da je mjesto suvozača najopasnije, ponovno se pokazalo istinitim. Ljiljana i Georgij odmah su prevezeni u bolnicu u Novoj Gradiški, a tijelo mladog pjevača u tamošnju mrtvačnicu.
Vijest o tragediji se, prije službenog policijskog izvještaja, proširila i sve šokirala. Tošinu dobru prijateljicu, glumicu i pjevačicu Antoniju Šolu, s kojom je snimio hit “Volim osmijeh tvoj” i sudjelovao u istoimenoj edukativnoj kampanji dm-a, o tragediji je, za koju je čula slušajući radio, obavijestila majka. Uplakana Antonija, koja je napisala stihove za mnoge Tošine hitove, odmah je sjela u automobil te s dečkom Lukom otputovala u Novu Gradišku gdje je u bolničkoj kapelici Uznesenja Sv. Križa u 14 sati održana misa zadušnica poginulom pjevaču. Na nju su došli i Tošini prijatelji, producent Miro Buljan i skladatelj Nenad Ninčević, koji je u međuvremenu otišao u Slavonski Brod, gdje je u policijskoj postaji uzeo Tošine stvari kako bi ih kasnije mogao predati mladićevoj obitelji. Snage da prisustvuje molitvi za Tošu smogla je njegova menadžerica Ljiljana Petrović, koja je samo lakše ozlijeđena, ali je bila toliko potresena da su joj liječnici dali jak sedativ.
Super Toše
Smrt Toše Proeskog užasnula je njegovu rodnu Makedoniju. Sve radijske i TV postaje počele su emitirati njegove pjesme, a kad je vijest “procurila” u škole, nastava se više nije mogla održati: uplakani tinejdžeri, ali i mnogo stariji pjevačevi obožavatelji, počeli su se okupljati na gradskim trgovima i paliti svijeće za Veliko dijete, kako su Tošu odmila zvali u njegovoj domovini. Makedonci su bili vrlo ponosni na pjevača koji se isticao i humanitarnim radom, za što je dobio i statuu Majke Tereze. Kolekciju od 600 plišanih medvjedića, koje su mu darovali obožavatelji, dao je Domu za nezbrinutu djecu u Skoplju. Bio je Unicefov veleposlanik dobre volje, a njegova pjesma “This World”, koju je snimio 2004., postala je Unicefova himna. O njegovoj popularnosti najbolje govori činjenica da u Makedoniji izlazi strip “Super Toše”, nadahnut pjevačem nezaboravna glasa.
Stoga ne čudi da je makedonski parlament, čuvši strašnu vijest, prekinuo sjednicu, a izjavu su odmah dali predsjednik, premijer te poglavar Makedonske pravoslavne crkve, koji je kazao da je Toše bio anđeo i da će to ostati. Istog dana na večer Vlada je u Novu Gradišku po pjevačevo tijelo poslala helikopter koji je sletio na tamošnje nogometno igralište.
Vidjevši Tošin lijes, njegova menadžerica Ljiljana Petrović, koju je on nazivao svojom drugom mamom, nije izdržala: onesvijestila se pa ju je na rukama do kola hitne pomoći odnio Miroslav Popović, Tošin zagrebački prijatelj koji je njegovo tijelo identificirao u mrtvačnici. On je lijes, pokriven makedonskom zastavom, u helikopter unio zajedno s makedonskim veleposlanikom u Hrvatskoj Jovanom Romanovskim i glazbenim producentom Lastom Nikolovskim, na kojega je pala teška dužnost da Tošinim roditeljima javi užasnu vijest.
Ova je tragedija to veća što je makedonski pjevač imao rezerviranu zrakoplovnu kartu iz Skoplja za Zagreb, gdje su ga čekale brojne obveze. Let je u posljednji čas otkazao jer je u dogovoru s menadžericom, koja je imala zakazan sastanak u Nišu, ipak odlučio putovati automobilom te je nazvao svog novog vozača Georgija. U Zagreb je planirao stići u utorak rano ujutro, kako bi barem nekoliko sati odspavao u hotelu The Regent Esplanade, prije nego se u 11 sati on i Ljiljana nađu s estradnim menadžerom Darkom Hlupićem kako bi potpisali ugovor oko kojeg su tjednima pregovarali, vezan uz Tošinu turneju Karlovačko Live. Točno u podne bilo je predviđeno snimanje HTV-ove emisije “69” u kojoj je trebao gostovati s kolegicom Lanom Jurčević. Nakon toga trebao je u studiju Hit Recordsa snimati pjesme s glazbenikom Miroslavom Rusom, svojim velikim uzorom, a onda otputovati u Poreč na snimanje spota “Igra bez granica”. Ta je pjesma više od četiri tjedna na prvom mjestu nacionalne top liste HrTop20.
Koliko je Toše Proeski bio popularan u našoj zemlji, najbolje govore podaci: njegova pjesma “Srce nije kamen” bila je najizvođenija pjesma u hrvatskom eteru 2006., a s pjesmom “Veži me za sebe” proteklog lipnja pobijedio je na Hrvatskom radijskom festivalu. Nisu ga voljeli samo odrasli, već i djeca, pogotovo zahvaljujući dm-ovoj kampanji Volim osmijeh tvoj, u kojoj su on i Antonija Šola upozoravali djecu na važnost pranja zubi.
Očajni roditelji U Veleposlanstvu Republike Makedonije u Zagrebu otvorena je knjiga žalosti, a na internetskim forumima tisuće obožavatelja iz cijele bivše Jugoslavije pišu mu posljednje pozdrave. Najtužnije je, ipak, u njegovom rodnom Kruševu, gdje je proglašena trodnevna žalost. »im je saznao za tragediju, makedonski ministar vanjskih poslova Antonio Milošoski otišao je u posjet pjevačevoj obitelji, no nema riječi koje bi mogle utješiti Tošinu 54-godišnju majku Domeniku, 55-godišnjeg oca Nikolu i 30-godišnju sestru Doru. Oni su zamolili javnost da poštuje njihovu tugu, a jedini Član obitelji koji je imao snage išta reći bio je Slaven Risteski, suprug Tošine sestre, koja je odgojiteljica u vrtiću. – Tošini tata i mama su očajni, ali prisebni, i sve ovo podnose bez sedativa. Svima nam je bio pri srcu. Hvala prijateljima i obožavateljima iz Hrvatske na riječima sućuti – kazao je Slaven Risteski.
Mnogo se već puta pisalo o tome koliko je Toše bio vezan uz svoju obitelj. Da bi pohađao srednju glazbenu školu u Bitoli, već s 14 godina otišao je od kuće te jedva Čekao vikende da ponovno vidi roditelje i sestru. Već kao srednjoškolac subotama je imao pjevačke gaže, na koje bi ga često vozio otac. Obitelj Proeski bila je siromašna: Tošin je otac umirovljeni staklar, a majka umirovljena švelja. Kad je Toše počinjao karijeru, nisu imali automobil, no Nikola Proeski posudio bi ga od prijatelja kako mu sin na gaže ne bi morao ići autobusom. Toše se tada zarekao da će se, čim zaradi prvi veći novac, odužiti ocu. I jest. Prije nekoliko godina ga je iznenadio kupivši mu volkswagen polo, a otac se od sreće rasplakao. Tošin prijatelj Tomislav Perovski (33), bivši šef osiguranja makedonskog premijera Vlade Bučkovskog, kaže da je Toše bio iznimno vezan uz oca, te veliki vjernik.
– Prije svakog nastupa bi se prekrižio. U dogovoru s patrijarhom, Toše je prije nekoliko godina počeo financirati obnovu manastira u Kruševu, koja je nedavno dovršena. Govorio je da bi volio da, kad za to dođe vrijeme, bude pokopan na tamošnjem groblju – kaže Tomislav Perovski, dodajući da su u Makedoniji sinovi tradicionalno uvijek jače vezani uz oca pa se boji kako će Nikola Proeski preživjeti ovu tragediju. Pjevača je upoznao 1999., kad se Toše nakon završene srednje glazbene škole doselio u Skoplje. Kad ne bi bio na putu, Toše je, kaže Tomislav, najradije bio kod kuće, u stanu koji je kupio. Rijetko bi izlazio, uglavnom s prijateljima na piće, a najdraže mu je bilo “zavući” se u svoj stan te svirati i skladati. Svirao je čak pet instrumenata: klarinet, saksofon, klavir, gitaru i bubnjeve. Uz glazbu, velika su mu strast bili i automobili. – Volio je džipove, ali je bio veoma oprezan vozač. Nikad nije vozio brže od 120 na sat. Kupio si je i motor apriliju od 150 kubika, ali je i njega vozio polako – tvrdi Perovski. Da je Toše Proeski bio mladić posebnog kova, kakav se rijetko rađa, potvrđuju svi njegovi prijatelji i kolege, ističući da nije imao samo anđeoski glas. Zbog njegove dobrote, ljubaznosti, energije i optimizma te vječnog, šarmantnog, osmijeha, mnogi kažu da je Toše bio anđeo na zemlji. S kojim su se prebrzo morali oprostiti.
POZNATI O TOŠI PROESKOM Miro Buljan, glazbeni producent: – Tošu i mene spojio je prije pet godina Tony Cetinski. Surađivali smo na njegova zadnja dva albuma i pripremali album na engleskom za strano tržište. Vezivalo nas je i veliko prijateljstvo: Toše je u Zagrebu odsjedao kod mene ili u hotelu. Planirao sam i da kroz mjesec dana unajmimo jedrilicu i da mu pokažem sve čari hrvatskih otoka.
Nikša Bratoš, glazbeni producent: – Upoznali smo se proljetos, kad smo počeli suradnju na albumu “Igra bez granica”. Svidio mi se otprve: bio je prekrasna osoba i savršeno je pjevao. Na dan pogibije trebali smo na engleskom jeziku snimiti pjesmu “Igra bez granica”. Koja tragedija.
Tony Cetinski, pjevač: – Upoznali smo se 1998. na festivalu u Bosni i Hercegovini i odmah sprijateljili. On me zvao “bratko”, kao i ja njega, a naš duet “Lagala nas mala” samo je nuspojava našeg prijateljstva. Tješim se da Bog uzima dobre ljude k sebi, no u ovom trenutku sam ljut zašto nam ga je tako mladog već pozvao.
Neno Ninčević, skladatelj: – U glavi mi je slika kad sam prvi put ugledao Tošu prije nekoliko godina: zgodan, tamnokos momak koji se u dnevnom boravku Mire Buljana upjevava s nekom opernom arijom, a meni se činilo da slušam Pavarottija. Na mom velikom koncertu u “Lisinskom” otpjevao je “Stvari lagane” tako da su ljudi plakali. Poslije smo snimili i “Nasloni glavu na moje rame”, a s tom snimkom planiram napraviti nešto humanitarno na području bivše Jugoslavije.
Kaliopi Bukle, makedonska pjevačica: – Cijela je Makedonija užasnuta što smo izgubili jednog takvog čovjeka – poručila je po svojoj menadžerici pjevačica, koja je bila pod sedativima i zbog potresenosti nije mogla ništa reći.
Antonija Šola, pjevačica i glumica: – Ne znam kako ću preboljeti Tošin gubitak. Čuli smo se dan prije pogibije, a tu noć sam kod mame gledala snimku našeg nastupa na gradskom stadionu u Skoplju, 5. listopada, pred 25.000 ljudi. Otpjevali smo duet “Volim osmijeh tvoj”, a na kraju smo dobili nagradu za humanost: statuu Majke Tereze. Dirnulo me kad je Toše nagradu dao roditeljima uz riječi: “Vi ste usadili humanost u mene – nagrada je vaša.” A sad nema tog prekrasnog i dobrog čovjeka.
Tekst je originalno objavljen u tiskovnom izdanju Glorije broj 667.