Po čemu ćete pamtiti snimanje filma na Velebitu? – Po temperaturnim šokovima: snimali smo u kasno proljeće, noću se smrzavali na temperaturi ispod ništice, a preko dana kuhali na 30 Celzijevih stupnjeva. Nikome to ne bih poželio.
Jeste li planinar? – Nikad u životu nisam obuo gojzerice, niti to namjeravam učiniti, osim ako na to ne budem prisiljen. Nekako teško izlazim na kraj s prirodom.
Znači li to da se nikada, kao vaši likovi, niste izgubili u divljini? – Znao sam se gubiti po gradovima koje dobro ne poznajem, poput Bruxellesa. Događalo mi se to i u Zagrebu, pogotovo prije dvadesetak godina, kad sam tek stigao tu iz rodnog Splita.
Zašto i nakon dva desetljeća u Zagrebu još ljubomorno ‘čuvate’ svoj splitski naglasak? – Kao i svi drugi Splićani, to nam je, čini se, urođena osobina.
Da morate spašavati svoj brak, poput vaših filmskih likova, kamo biste odveli suprugu na pomirbeno putovanje? – U tropske krajeve. I obavezno bih Gloriji poslao slike naše idile. Je li sa stranim glumcima teže raditi nego s domaćim? – Glumci su glumci. Generalno, razlika je jedino u tome što se s našima uglavnom brže kužim, a stranci su ponekad precizniji. Pamtite li kad ste prvi put na velikom ekranu gledali Sylviju Kristel, koja u vašem filmu ima važnu ulogu? – Legenda o erotskom filmskom serijalu “Emmanuelle” već je blijedjela kad sam počeo gledati takve filmove pa sam uvjeren da sam Sylviju Kristel prvi put vidio na televiziji. Inače, seks-idol moje generacije je Kim Basinger.
Smatrate li se filmofilom? – Da. Pamtim i dijaloge, a neke replike koristim u svakodnevici. Najdraža mi je: “Hvala, gospon, baš mi paše” iz filma “Tko pjeva zlo ne misli”. A erotomanom? – Ja sam njegova suprotnost. Koji svoj film ste pogledali najviše puta? – Tridesetak puta sam gledao “Oprosti za kung fu”: bio sam mlad i neiskusan pa sam ga gledao na svim festivalima na koje sam bio pozvan. Sad se u vrijeme projekcije svog filma družim s kolegama uz hranu i piće. Kojim ste svojim djelom najzadovoljniji? – “Armin” je moj najprecizniji film.
Jeste li suprugu Vanju zaveli svojim redateljskim autoritetom? – Sigurno ne. Zapravo, ne znam kako sam je zaveo i zašto je uopće sa mnom. U čemu je tajna uspješnog braka? – U suzbijanju vlastitog ega i što manje kompliciranja. Što vam je životni moto? – Sve dođe na svoje. Kako reagirate kad se razljutite? – Iznerviram se jako, ali me brzo prođe. Potrudim se sagledati što bi bilo najbolje učiniti. Vode li vas u životu više osjećaji ili razum? – Razum. Kad ste posljednji put zaplakali? – Uvijek plačem uz filmove Clinta Eastwooda. Prije nekoliko dana sam ponovno gledao “Djevojku za milijun dolara” i ponovno plakao.
A skuhali ručak i poslije toga oprali posuđe? – Prije mjesec i pol sam skuhao bakalar s mahunama, komadićima pancete i limunom po receptu Jamieja Olivera, i nakon toga sam stavio posuđe u perilicu. Jelo je bilo neobično, ali ukusno. Koju ljudsku osobinu najteže podnosite? – Licemjerje.
Na što biste potrošili posljednji novac? – Na putovanje. Što vam je najveći gušt na putovanju? – Kad avion sleti. Imate li neostvarenih želja? – Želio bih snimiti film zbog kojeg će ljudi pohrliti u kino.
Kako bi izgledao vaš dan iz snova? – Probudio bih se zadovoljan učinjenim i uživao u tom osjećaju sve dok ne zaspim. Koji lik iz serijala “Stipe u gostima”, za koji ste pisali scenarij, najviše nalikuje vama? – Ivo Ivić, kojeg briljantno igra Vedran Mlikota. Volio bih biti opušten poput njega. Nosim u sebi tu klicu lijenosti, ali me nešto ipak tjera da radim.
Kruno Petrinović