Opasnosti i ljepote Dominikanske Republike

Dominikanska Republika, država u Karipskom moru, pravo je odredište za ljubitelje prirodnih ljepota: stotine kilometara duge plaže, bujne šume s čudesno lijepim slapovima, slana i slatka jezera, neobično bilje i životinje… Za desetodnevnog boravka na tom otoku, odnosno na istočnoj polovici otoka Hispaniola (na zapadnoj je država Haiti) uživala sam u svakom trenutku. Najveći mi je „problem“ bilo odlučiti se u koji od deset nacionalnih parkova krenuti: željela sam vidjeti slano jezero Enriquillo s iguanama na jugozapadu, ali i pustinjsko područje Monte Christi s prekrasnim kaktusima na sjeverozapadu, a na kraju sam otišla u park Jarabacoa u središnjem, brdskom dijelu zemlje, i to jašući na konju.

Sezona traje 12 mjeseci Let od Frankfurta do Santo Dominga, glavnog grada Dominikanske Republike, trajao je deset sati. Nakon toga smo se još četiri sata vozili unajmljenim automobilom do ljetovališta Punta Cane. Turistička sezona traje svih 12 mjeseci jer je temperatura uvijek između 30 i 35 stupnjeva, a more nije „hladnije“ od 27 stupnjeva. Punta Cana poznata je po prelijepim plažama s bijelim pijeskom finim poput brašna i golemim palmama koje nude spasonosan hlad…

Razorni vjetrovi Česti su pljuskovi, koji traju 15-20 minuta, no nikome ne pada na pamet da zbog toga ode s plaže. Na žalost, česti su i uragani. Iako je glavna sezona tih razornih vjetrova u kolovozu i rujnu, posljednjeg dana mog boravka u Dominikanskoj Republici, baš prije nego sam krenula doma, državu je poharalo jak uragan. Avion kojim smo poletjeli iz Punta Cane prema Europi bio je posljednji prije nego što su zbog nevremena zatvorili aerodrom.

Zidovi oko hotela Hoteli su uređeni poput europskih. Svaki ima nekoliko restorana i diskoklubova, koktel bar, a neki i kazališne dvorane. Oko svih su podignute visoke ograde, što mi se baš i nije svidjelo. Objasnili su mi da je to nužno kako se turisti ne bi susretali s domaćim stanovništvom koje je strahovito siromašno. Također su nas upozorili da noću nije preporučljivo šetati sam po nekim dijelovima glavnog grada Santo Dominga. No, ja se ni u jednom trenutku nisam osjećala kao da mi prijeti opasnost, štoviše, iznenadila me susretljivost tamošnjih ljudi, i u hotelu i na ulicama, koji su, unatoč siromaštvu i teškim životnim uvjetima, uvijek nasmijani i spremni za razgovor.

Majstori zabave Dominikanci su, inače, poznati majstori zabave: odlično se provode u lokalnim restoranima, na ulicama i plažama. Najčešće ispijaju rum, svoje omiljeno piće, ali jednako vole pivo i koktele, a uz pojačane decibele merengue, bachte i reggaea bez problema dočekuju jutro. Kako sam se željela odmoriti, umjesto noćnih izlazaka izabrala sam dnevnu zabavu. S prijateljima sam uživala u kupanju i ronjenju te brojnim izletima, a jedinstven doživljaj bila mi je vožnja brodicom u zaljevu Samana – između kitova.

Plavi kamen Kao svaku ženu, posebno me radovao shopping u glavnom gradu – na štandovima na kojima Dominikanci prodaju rukotvorine. Kupila sam ručno izrađene sagove za svoj dom u Zagrebu i gomilu nakita (ogrlica i narukvica) od larimara – minerala koji se može naći – odnosno iskopati – samo na tom otoku. Boja larimara, koji je poznat i pod imenom lorimar, kreće se od bijele, svijetloplave do zelenoplave i tamnoplave. Zanimljiva je priča kako je larimar dobio ime. Domoroci su na njega nailazili na plaži (kamo ga je donosila rijeka Bahoruco), a vjerovali su da dolazi iz mora te ga zvali „plavi kamen“. Godine 1974. jedan komad tog minerala našao je na plaži neki Miguel Mendez i skovao mu ime od imena svoje kćeri Larisse i španjolske riječi mar (more).

Frizerski salon pod vedrim nebom Nisam mogla odoljeti ni ponudi jedne Dominikanke da mi isplete tanke pletenice. No, da sam znala da ću nekoliko sati morati mirno sjediti (frizeraj je, doduše, bio pod vedrim nebom), vjerojatno se ne bih dala nagovoriti. Ali, kad sam već sjedila, s pletenicama sam se vratila u Zagreb.

Kolači od rajčice Dominikanska valuta je dominikanski peso. Ne morate ga kupovati prije putovanja. Najbolje je ponijeti američke dolare ili eure koje svugdje na otoku možete promijeniti u pesose. U Dominikanskoj Republici sve je vrlo jeftino, jeftinije nego ljeti na Jadranu. U restoranu se može večerati već za sedam dolara, dok u kafiću pivo stoji dolar i osamdeset centi, a sok 90 američkih centi. Dominikanska hrana vrlo je raznolika: najviše se jedu škampi na žaru te povrće koje se kombinira s ribom i piletinom. Grah, riža i banane osnova su njihove kuhinje, a sojin umak jedan je od najzastupljenijih dodataka jelima. Slatkiši su im neobični, a mi smo probali jedan od graha, slatke rajčice, kokosove srži i mlijeka. Svježe voće prodaje se na svakom koraku i ono je, za razliku od druge hrane, skupo. Najpopularnije piće je cuba libre (coca-cola s rumom), koje stoji oko dolar i pol.