Osjećaji u receptima

Iako je Blaženka Leib odrasla u Vinkovcima, gdje se, kao i u cijeloj Slavoniji, uvijek dobro jelo, voditeljica TV emisije Dobro jutro, Hrvatska ipak je dala prednost bezmesnim jelima. I već kao 19-godišnja brucošica mamine odreske, sarmice, domaće kobasice i šunke “podredila” tofuu, algama, seitanu i raznim žitaricama.

– Jedni me pokušavaju svrstati među makrobiotičare, dok drugi misle da sam vegetarijanka, ali nijedni nisu u pravu jer bih u oba slučaja morala jesti i živjeti po strogim načelima, a ja ipak u svemu želim biti svoja. Stoga bi bilo najtočnije reći da jedem ono što osjećam da mi treba – kaže 38-godišnja TV voditeljica koja je svoje prehrambene navike prenijela i na šestogodišnjeg sina Ivana.

– Dakle, držim se onoga što mi “govori” vlastito tijelo, obično organski uzgojeno voće, povrće, žitarice i mahunarke, a pijem samo vodu i prirodne sokove. Ni moj šestogodišnji sin Ivan ne voli gazirane napitke. Ništa mu nisam niti branila niti nametala, već je sam zaključio što mu se sviđa, a što ne. Probao je on i ćevape i pršut, ali je zaključio da mu je finije ono što ja kuham.

Kad bolje razmisli, čini joj je da je nekako bila “predodređena” za drukčije kulinarske navike od svojih ukućana. Kako je i običaj u Slavoniji, njihov je hladnjak uvijek bio krcat svim i svačim, a nedjeljom bi majka Blaženke Leib obvezno iznijela na stol pečeno meso i krumpire, razne priloge i neizostavnu salatu, dok bi preko tjedna češće kuhala variva i juhe.

– Sve je to lijepo izgledalo i fino mirisalo, no ja sam radije jela povrće. A moj kulinarski ukus definitivno je odredio slučajan susret s jednom djevojkom iz Amsterdama, koju sam, kao 17-godišnjakinja, upoznala na ljetovanju. S društvom sam došla u jedan kamp na moru gdje je i bila i ona. I dok smo se mi opskrbili konzervama mesnog doručka, salamama i paštetama, ta je djevojka jela samo žitarice te tofu i seitan. Tada, dakako, nisam znala ni što je sve to, ali mi je ona strpljivo objasnila, a kad sam napokon i kušala to što je ona sebi pripravila za jelo, shvatila sam da i meni to mnogo više odgovara.

Stepenica više

Vrativši se s ljetovanja kući, cijelu je godinu s mamom “ratovala” oko mesa, a onda je otišla u Zagreb na studij, pa je mogla i jesti i kuhati što želi.

– Tada još nije bilo knjiga s receptima za takva jela pa sam ih je morala izmišljati. Voćnoj salati dodala bih kuhanu rižu, jogurt, bademe i lješnjake i tako napravila lagan, ali hranjiv obrok. Kupila bih različito povrće i žitarice i rekla samoj sebi – ajmo vidit’ što se od toga može iskombinirati. A sve što bih skuhala, svidjelo se i mojim cimericama. S vremenom je upoznala jednu susjedu koja se bavila makrobiotikom. Bila je to “stepenica više”. Od nje je naučila kako praviti seitan (namirnicu od brašna i vode koja se koristi kao zamjena za meso, a može se pohati, peći, faširati, kao i tofu – sir od soje). A kad je riječ o pripravljanju jela, uvijek treba paziti da se sačuvaju hranjivi sastojci, pa se preporučuje povrće kuhati na pari i poslužiti napola kuhano.

– Voće i povrće uglavnom kupujem u voćarnici u kvartu ili u prodavaonicama zdrave hrane. U dogovoru s tetama iz vrtića, za Ivana uvijek priredim hranu za cijeli tjedan koju mu onda one daju kad je vrijeme za obroke. Nastojim redovito kuhati, a ako ostanem malo dulje na poslu, svratim u dućan Zrno pa kupim vegetarijanske sendviče ili neko gotovo jelo. A s Ivanom često odem i u restoran Bio-vizija, koji drže moji dugogodišnji prijatelji Vesna Ljubičić i Držislav Ujević. Oni su mi ujedno glavni savjetnici za kuhanje: kad zapnem oko nekog jela, nazovem ih i oni mi u trenu otkriju desetak načina na koji se nešto može pripraviti – kaže Blaženka Leib.

Snježana Dragojević Harapin