Otkrio sam ljepotu obiteljskog života

U “Čaroliji” sam preljubnik koji bratu želi preoteti suprugu, ljubav njegova života, no ta uloga nema veze sa mnom privatno. Otkako sam se oženio i dobio djecu, svaki slobodan trenutak provodim s obitelji: tako da sam jedva dočekao kraj snimanja “Čarolije”, da se iz Rima mogu vratiti u Gallarate i sa svojima provesti ljeto – kaže 37-godišnji glumac Massimo Bulla, s kojim smo razgovarali u njegovu rodnom gradu na sjeveru Italije. U blizini Gallaratea nalazi se jezero Maggiore, na kojem se popularni glumac prije pet godina vjenčao sa studenticom filozofije Michele. Danas je to njihovo omiljeno izletište, gdje uživaju s djecom: 4-godišnjom Beatrice, 3-godišnjim Tomasom i Benedettom (1). Koliko ste tijekom snimanja “Čarolije” imali vremena za obitelj? – Protekle dvije godine, koliko sam glumio estetskog kirurga Davida Curtija, svaki vikend jurio sam iz Rima kući kako bih barem dva dana u tjednu proveo s obitelji. No, to je potpuno drugi osjećaj od onog kad si svaki dan sa suprugom i djecom te potpuno sudjeluješ u njihovu odgoju i odrastanju. Djeca su vrlo iskrena i otvoreno su mi pokazivala da me na neki način smatraju strancem, koji se, tu i tamo, pojavi u kući i potom nestane. Sada se ponovno svi navikavamo jedni na druge i presretni smo što smo zajedno. Osim toga, meni je nedostajao i Gallarate, koji smatram gradićem po mjeri čovjeka. Rim je prekrasan, ali prava čarolija za mene je ovdje. Gallarate, gradić s pedeset tisuća stanovnika, ima čak četiri kazališta. Jeste li igrali pred svojim sugrađanima? – Moji me sugrađani nikad nisu imali priliku vidjeti na sceni. Igrao sam svuda po Italiji, ali nikad u Gallarateu. Kako se kaže, nitko nije prorok u vlastitom selu, pa tako ni ja. Kakvo ste djetinjstvo imali? – Dok prije dva desetljeća nisam postao model i glumac, gotovo da se nisam maknuo iz Gallaratea. Tu sam kao dijete trenirao nogomet i maštao o sportskoj karijeri, ali je to propalo jer me otac, koji je 45 godina radio kao zidar, nije mogao svaki dan dva puta voziti na trening. U Gallarateu su i danas svi moji najbolji prijatelji.

Kako ste postali model? – Poslije mature otišao sam u Milano i prijavio se u agenciju, gdje sam odmah počeo dobivati odlično plaćene poslove. Nosio sam revije najvećih kreatora, kao što su Armani i Ferre, snimao reklamne kampanje za Bailey’s, u deset godina proputovao cijeli svijet, te snimio mnogo reklamnih kampanja. Mojim roditeljima se zbog toga dizala kosa na glavi jer oni jednostavno ne mogu shvatiti da netko može biti plaćen samo zbog toga što se u nečijoj odjeći prošetao po pisti ili stao pred kameru. Iako se od 18. godine sam uzdržavam, počeli su me shvaćati ozbiljno tek kad sam se oženio i dobio djecu. Kako iz današnje pozicije sudite o vlastitoj prošlosti: kao mladić ste, naime, živjeli prilično neobuzdano? – Ni zbog čega se ne kajem i mislim da je dobro što sam sve to prošao: i brojna putovanja, i lude zabave, afere za jednu noć s djevojkama čijih se imena danas i ne sjećam. Tada mi je to bilo zabavno i bila bi laž kad bih tvrdio da nisam u tome uživao. No, kad sam upoznao Michele, shvatio sam da je takav odnos prema svijetu – potrošački, dekadentan i površan. Iako sam cijelo vrijeme bio okružen ženama, zapravo sam bio vrlo osamljen jer se ni s jednom od njih nisam upustio u dublji odnos. Znači li to da ste se uz Michele promijenili? – Da je nisam upoznao, vjerojatno nikad ne bih sazrio: ona me na neki način spasila, uz nju sam otkrio što to znači živjeti punim plućima. Otkako smo se susreli na dočeku 2002. u zimovalištu Valle D’Aosta, stalno mi pomaže da shvatim što to znači preuzeti odgovornost, biti suosjećajan, požrtvovan i pažljiv. Uz nju sam naučio da sreća i ljubav nemaju kraja, nego se umnožavaju kad ste ih spremni podijeliti s drugima. Ipak, ne može se reći da i prije niste bili odgovorni i suosjećajni: na početku glumačke karijere pomagali ste časnim sestrama u zemljama Trećeg svijeta. – Oduvijek sam bio društveno odgovoran i svjestan da živimo u licemjernom svijetu, u kojem se neki guše u obilju, a drugi skapavaju od gladi. Zbog toga sam u Keniji i Tibetu, u domovima za nezbrinutu djecu te starije i nemoćne osobe, čistio podove, mijenjao posteljinu, hranio i prao štićenike. Želio sam svojim angažmanom barem malo pripomoći da nam svima bude bolje. No, bez obzira na to, prije nego što sam upoznao Michele, bojao sam se vlastiti život uzeti u svoje ruke. Je li vas slava promijenila? – Krug mojih prijatelja nije se promijenio, to valjda nešto govori. Glumački posao je osobit po tome što vas mnogo ljudi prepoznaje jer vaše lice svaki dan gledaju na malim ekranima. Ali to zapravo nema nikakve veze s tim kakav ste čovjek. Vrlo je opasno i pomisliti da ste vredniji od drugih samo zato što vas ljudi prepoznaju i zaustavljaju na cesti. Je li bilo suza na oproštajnoj zabavi u povodu završetka snimanja desete sezone “Čarolije”? – Emocije su se mogle rezati nožem: opraštali smo se s knedlom u grlu jer je sudbina “Čarolije” još neizvjesna. Iako smo ove godine dobili nagradu gledatelja kao najbolji talijanski TV serijal, producenti još nisu odlučili hoćemo li na jesen nastaviti snimanje. No, svake je godine dosad bilo tako, pa se zbog toga više nitko ne uzrujava. S kim ste se na setu najviše zbližili? – Najbolji prijatelji sa seta su mi Alessio Di Clemente, koji igra moga brata Alberta i s kojim sam snimio najviše scena, te Riccardo Sardone, s kojim sam prve godine u Rimu dijelio stan. Znali smo se otprije jer smo obojica u glumačke vode došli iz svijeta mode. No, kad se Riccardo zaljubio u kolegicu Mimosu Campironi i preselio se k njoj, ja sam se zbližio s Paolom Romanom, s kojim imam mnogo zajedničkih tema jer i on ima troje djece.

Je li vam dosta troje djece? – Michele i ja smo se dogovorili da ćemo ih imati neparan broj. Tako da ako dođe četvrto, sigurno ćemo imati i peto. Ne bih imao ništa protiv ni da ih bude još više, u kući bi sigurno bilo veselije, no nisam siguran kako bi Michele to podnijela jer je glavni teret ipak na majci. Kad ste posljednji put bili sa suprugom sami na odmoru? – Na medenom mjesecu prije pet godina: Michele je tada bila u visokoj trudnoći s Beatrice. Otkako imamo djecu, niti na izlet nismo otputovali sami. Planirali smo lani doći zajedno u Split, gdje sam bio predsjednik žirija na izboru za Miss Universe Dalmacije, ali se pokazalo da je to za nas dvoje nemoguća misija. No, obećao sam Michele da ćemo drugi put u Hrvatsku otputovati zajedno. Koliko vam je novac važan? – Dok se nisam oženio i dobio djecu, nije mi uopće bio važan. Ni danas mi ne trebaju ljetnikovac i privatni zrakoplov da bih bio sretan. Dapače, uvjeren sam da gomilanje materijalnih stvari ljude ne može učiniti sretnima, nego samo frustriranima: jer što više imate, treba vam još više od toga. Što je sve vama potrebno da biste bili sretni? – Mir, zdravlje i vrijeme provedeno s Michele, Beatrice, Tomasom i Benedettom. Kad to imam, na svijetu nema sretnije osobe od mene.

Kruno Petrinović