EKSKLUZIVNI INTERVJU: SALMA HAYEK

Pelenama spašavamo živote

Nostradamus je predvidio da će 2012. doći do smaka svijeta, no za Salmu Hayek (42) to je godina nade. Meksička glumica, holivudska producentica i majka jednogodišnje djevojčice Valentine Palome, nedavno se vratila iz Siera Leonea, jedne od 46 nerazvijenih zemalja u kojima svake tri minute umre jedno dijete od posljedica neonatalnog tetanusa, a 30.000 žena godišnje umre od tetanusa rodilja. Mnogo toga što je ondje vidjela šokiralo ju je, no kao ambasadorica kampanje 1 pakiranje = 1 cjepivo, koju su pokrenuli Unicef i tvrtka Pampers radi iskorjenjivanja te opake bolesti, uvjerila se da je problem rješiv i moguć u sljedeće četiri godine. Iako je cjepivo protiv tetanu­sa jeftino – stoji nešto više od jednog dolara – u situaciji kad treba na­baviti 386 milijuna doza, najveća je stavka ipak novac. Dio svote zasigurno će se namaknuti i ovom kampanjom, jer sudeći po svom sloganu, Pampers kao glavni sponzor od prodaje jednog paketa pelena izdvaja svotu za jedno cjepivo.

– Za šalicu kave, jer doza stoji koliko i espresso u kafiću, možete spasiti život mladoj majci i njezinu djetetu – ustvrdila je Salma Hayek u razgovoru vođenom prošli tjedan u zgradi Ujedinjenih naroda u Ženevi. Strastvena i emotivna, baš kakva je bila i u svojim najpoznatijim filmovima “Od sumraka do zore”, “Frida” te “Bilo jednom u Meksiku”, uzbuđeno je pričala o mladim ženama koje je upoznala u Africi, koje su preživjele – ili ih tek čeka – porođaj na ze­mljanom podu, u nehigijenskim uv­je­tima u kojima bakterija tetanusa obitava poput kućnog ljubimca. U jednom trenutku su joj na oči navrle suze, i to zaista nije bila manifestacija njezinog raskošnog glumačkog talenta: desetak sekundi je gutala knedle, a onda se nakašljala i nas­ta­vila pričati mirnim glasom.

Unosite li u sve čime se bavite toliko strasti? – Strastvena sam osoba, a mnogi me pi­taju zašto sam u ovom projektu tako podlegla emocijama. Zato što sam bila u jednoj siromašnoj zemlji, vidjela u kak­vim uvjetima te žene žive, vidj­ela djecu kako umiru. Ali i stoga jer sam postala svjesna da im možemo pomoći, da smo sve to mogli učiniti mnogo prije.

Što je za vas bilo najšokantnije što ste doživjeli u Siera Leoneu? – Mnogo toga me užasnulo. Od činjenice da petnaestogodišnjakinje rađaju na zemljanom podu, da im svekrva, šurjakinja ili već netko “iskusan” prereže pupčanu vrpcu kuhinjskim nožem te da krvarenje zaustavljaju raznim biljkama i listovima duhana, do podataka da na svakih 67.000 ljudi radi samo jedan liječnik. Još mi je pred očima mlada žena, Fatima, koja je ležala u bolnici – ako se ta nastamba uopće može nazvati bolnicom – borila se s tetanusom, a ja nisam mogla učiniti ništa više od toga nego da pričam s njom i držim je za ruku. Malo prije sam plakala jer sam se sjetila Melvina, dječačića iste dobi kao moja kći, koji je jednog dana samo prestao jesti. Pitam se je li još živ…

Zašto ste se uključili u ovu kampanju? – Zato jer imam osjećaj da radim nešto što zaista može pokrenuti stvar s mrtve toč­ke, jer imam potrebu učiniti nešto za nezašti­ćene žene, pa ako svo­ju popularnost mogu nekako iskoristiti, onda mislim da je ovo naj­bolji način za to.

Pogledajte što je Salma Hayek radila u Africi:

Jeste li plaćeni za taj svoj angažman? – Jesam, plaća me Pampers, a ja dio tog ho­norara prosljeđujem u program 1 paket = 1 cjepivo.

Zašto se kampanjom obraćate samo ženama, odnosno, majkama? – Žene su glavni akteri ove priče: one su u nerazv­ijenim zemljama ugrožene jer su najizloženije bakteriji tetanusa. Cijepljenjem buduće majke spasit će se njezin život, ali i život djeteta. A nekako mi se čini da se majke u razvijenom svijetu, od kojih se očekuje da pomognu, mogu najviše senzibilizirati sa sudbinama tih nezaštićenih majki i djece.Muškarci ipak rjeđe odlučuju koja će se vrsta pelena kupovati.

Tko kupuje pelene za vašu kćer? – Priznajem, rijetko idem u nabavu, imam osobu koja to obavlja umjesto mene. No, ja odlučujem što će se kupiti i otkako je počela kampanja, inzistiram da to budu pelene s Unicefovim znakom. Jednom sam vratila “obične” pampersice i tražila da ih zamijene za Unicefove.

Da niste prije godinu dana postali majka, biste li uopće pomislili na sudjelovanje u ovakvoj akciji? – Da nisam majka dje­teta koje je još u pelenama, možda me Pam­pers ne bi ni odabrao za svoju ambasadoricu. No, i s iskus­tvom majčinstva i bez njega, sudbine onih žena i dječice svakoga moraju dirnuti.

Imate li osjećaj da vas je majčinstvo učinilo boljom osobom? – Apsolutno ste u pravu. U svakom pogledu sam bolja osoba. Otkako se rodila Valentina, postala sam svjesna sve ljubavi koju nosim u sebi i želim je davati drugima.

Koje vrijednosti želite usaditi svom djetetu? – Nastojat ću da što više bude u kontaktu s prirodom jer vjerujem da će je to učiniti dob­rom osobom. Učit ću je da voli glazbu i da bude otvorena prema svijetu jer želim da raste uz spoznaju da je svijet velik.

Je li teško u 42. godini prvi put postati majka? – Teško? Ne, to je najbolje što mi se moglo dogoditi. Možda će mi poslije, kako Valentina bude rasla, biti teže, ali sad mi je sve lako i prekrasno.

Sonja Mlinar

Linker
02. svibanj 2024 23:14