Povratak u prošlost Alenke Žganjer

Kad sam već na kraju svijeta, zašto ne otići još i dalje – ta me misao vodila kad sam s Novog Zelanda, gdje sam bila u posjetu prijateljici, odlučila posjetiti Samou. Let je trajao oko pet sati, a kad sam sletjela na aerodrom Faleolo, poslije ponoći, dočekalo me 30 stupnjeva i velika vlaga.

Shvatila sam da sam se vratila u prošlost: bilo je 24 sata manje nego na Novom Zelandu, odnosno 12 sati manje nego u Hrvatskoj. Samoa se, naime, nalazi s druge strane “vremenske granice” pa na tom otoku Nova godina stiže najkasnije na kugli zemaljskoj, za razliku od obližnjeg Fidžija, koji je istočno od vremenske “linije” čijim stanovnicima prvima stiže Nova godina. Kokos svuda Nezavisnu Državu Samoa čine dva veća otoka (Upolu i Savaii) te osam manjih. Upolu je najnaseljeniji i na njemu je glavni grad Apia s 35.000 stanovnika (cijela država ima samo 177.000 stanovnika). Ondje svakako posjetite veliku tržnicu hrane (Maketi Fou) s kokosovim orasima, ananasom te voćem i povrćem koje nikad nisam vidjela. Na Samoi se najviše jedu ribe, pogotovo tuna, i rakovi, te meso s roštilja, odnosno vrućeg kamenja. U dosta jela koristi se list banane i kokosovo mlijeko. Oduševio me taro (povrće nalik krumpiru) u umaku od kokosovog lišća i mlijeka. Kokos je važna namirnica na Samoi: koristi se kao hrana, za izradu nakita, košara… Zemlja bez groblja Samoanska kultura je fascinantna, a tamošnji način života (fa’a Samoa) odolijeva utjecajima globalizacije. Aiga (šira obitelj) vrlo je povezana, kao i stanovnici istog sela. Poštuju se matai (seoski poglavice), alii (glavni poglavica) i tulafale (poglavica koji govori), koji zajedno stvaraju zakone za svako selo. Veliku ulogu u odlučivanju imaju i ženska vijeća. Jedinstvene su i samoanske kuće (fale). To je ovalni krov od lišća na stupovima između kojih se spuštaju “rolete” od palmina lišća. Drveni stupovi obavijeni su užetom ispletenim u ornamente koji se zovu sennit. Na Samoi nema groblja: mrtvi se pokapaju u dvorištu. Gotovo svi stanovnici su kršćani, a moto Samoe je Fa’avae i le Atua Samoa (Temelj Samoe je Bog).

Viseći mostovi Spavala sam u Aggie Grey’s Lagoon Beach Resortu. Hotel je 1933. otvorila Britanka Aggie Grey, a razne su priče kako je zaradila novac za to: jedni tvrde pečenjem palačinki i hamburgera, a drugi – bogatom udajom. Samoanci obožavaju Aggie Gray pa su čak njezin portret stavili na poštanske marke. Priroda na Samoi je očaravajuća: tropske šume s visećim mostovima, prekrasni vodopadi (Fuipisia, Sopoaga i Togitogiga), duge pješčane plaže (Return to Paradise), lagune, spilje (Peapea i Pia). U nezaboravnom sjećanju ostat će vam samoanski spa: usred tropske šume ležite na listu banane, maserka vas masira, a odnekud se stvori mišićavi Samoanac, koji mačem odreže kokos s palme da bi vam maserka umasirala kokosovo mlijeko. Na Samoi su svi nasmijani i ljubazni: sobarice u mom hotelu cijelo su vrijeme pjevušile.

Hrabro tetoviranje Tetovaže su zaštitni znak Samoanaca: čak se vjeruje da engleska riječ tattoo dolazi od samoanske tatau. Tetovaže na ženama zovu se malu (prekrivaju noge od koljena do bedara), a na muškarcima pe’a (idu od struka do koljena). Postupak je bolan: boja se unosi uz pomoć igle od kostiju, kljova ili drveta. Tetovirani muškarci se zovu soga’imiti i smatra ih se veoma hrabrima, a sramota je ako ‘slikarije’ nisu završene. Otok s blagom Na Samoi je posljednjih pet godina života proveo poznati škotski književnik Robert Louis Stevenson, autor romana ‘Otok s blagom’. Pokopan je, po svojoj želji, na vrhu planine Vaea, odakle ‘gleda’ na svoju prekrasnu Villu Vailimu.