Prava ljubav uvijek nađe put

Stanom hoda u čarapicama, nosi jednostavnu crnu pamučnu haljinu bez rukava, lice joj je nenašminkano, a kosa skupljena na zatiljku. U dnevnom boravku nema ni dvosjeda ni fotelja u kojima se gosti mogu zavaliti ispred plazme na zidu. Društveni se život u Severininom zagrebačkom domu odvija za masivnim drvenim bijelim stolom za osam osoba smještenim u blagovaonici koja je spojena s ulaštenom modernom kuhinjom. Iz zvučnika priključenih na kompjutor na njezinom radnom stolu razlijegao se senzualan, mazni, na momente gotovo bespomoćan ženski glas. Onako, na prvo slušanje, bez objave imena pjevačice, teško bi bilo zaključiti da to pjeva Severina. Jer nove pjesme nimalo ne podsjećaju na glazbu i stihove kojima već petnaest godina osvaja top-liste.

Što se dogodilo s vašim glasom: zvuči potpuno drukčije? – Nadam se bolje… Ajme meni, ako svi budu tako mislili, neće me prepoznat. Ne znam, valjda sam sazrela ili prezrela, jedno od ta dva. Dobro, ima se utakmica u nogama, a i velika mi je prednost što pjesme slušam i pjevam već godinu dana. Važno je i da sam ulazeći u studio znala sve tekstove napamet, tako da sam se mogla prepustiti isključivo emocijama. Što se kaže, pjevala sam iz želuca ili točnije – iz maternice. Čini mi se da sam postigla da svaka pjesma bude otpjevana rutinski, prirodno, bez ikakvog naprezanja, kao da sam svaku otpjevala već sto puta. Prvi put sam tako radila jer na prijašnjim albumima nikad nisam imala unaprijed završene tekstove. Evo, već godinu dana slušam te svoje nove pjesme i još mi nisu dosadile, a mislim da će mi se sviđati i za deset godina, te da ću neke od njih zaista moći s guštom pjevati do kraja svog života. Znam, zvuči suludo, ali već se dvije godine, otkako radimo na albumu, osjećam kao na adrenalinu.

Znači, adrenalin je “kriv” za novu boju glasa? – A, mislite na moju operaciju glasnica, možda i ona ima veze sa svježinom. Ali, nakon te operacije bilo mi se dvostruko teže vratiti u normalu. To je kao kad slomite nogu i morate ponovno učiti hodati. Prilično nezgodno za nekog tko živi od pjevanja. Ali sve je nekako ispalo dobro. Naprosto se dogodila kemija, onaj, kako ja volim reći – želučani moment – kada se poklope i glazba, i tekstovi i ljudi s kojima radiš. Meni se ovaj put sve poklopilo, a rezultat je jedan fini ženski album.

Što to točno znači? – To znači da je svaka pjesma jedna ženska priča. Goran se trudio da glazba bude razigrana, s velikim melodijama, s puno glazbenih fraza i ritmova. A produkcija da bude što toplija i krajnje jednostavna. Obožavala sam surađivati s njim i njegovim asistentima. Naučio me da što manje instrumenata staviš u melodiju, više se približavaš ljudima i emocija je jača. Meni na albumu sviraju razni amaterski orkestri, koje smo obilazili i snimali od Lovrana preko Županje, Končanice pa do Solina. U nekima od njih svira i po četrdeset članova, i svi su oni s puno ljubavi i strahopoštovanja uvježbavali note koje smo im donijeli. Svirali su s puno entuzijazma, davali nam najbolje što su mogli, i sigurna sam da se oni štapići i coca-cole s kojima su nas dočekivali, čuju na albumu. Svi ti orkestri imaju divne dirigente, nevjerojatno su bogatstvo naše glazbene baštine, i za mene je to bilo veliko otkriće. Obično se albumi rade po studijima, gdje se svi zakopaju sa svojim laptopima, a ovo je bilo posebno.

Dubravka Tomeković Aralica

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati što Severina govori o svojoj operaciji nosa, kako to izgleda kda krene u šoping i što donosi njezin novi album “Zdravo Marijo” pročitajte cijeli intervju u tiskanom izdanju Glorije Glam broj 7 ili se pretplatite na PDF izdanje.