Ne morate biti ljutiti zato što vas nisu shvaćali ili uvažavali dok ste bili dijete. Bez obzira koliko se trudili, nitko to nije primjećivao, kaže Iyanla Vanzant .
Možda vam se činilo da su svu pozornost dobivali oni koji su bili malo bolji, malo veći, malo pametniji. To je možda i bilo točno, ali ne morate se zbog toga ljutiti i danas. Nije potrebno ni da se ljutite zbog ljubavi koju ste trebali ili željeli ili tražili, a nje nije bilo.
Vjerojatno su vas navodili da se osjećate kao da ono što mislite, znate i osjećate nije važno. No, ne postoji razlog zašto biste još uvijek, još i danas bili zbog toga ljutiti.
Malo tko od nas smio je izraziti ljutnju dok je bio dijete. Kad bismo iskusili ljutnju, morali bismo ju potisnuti, prikriti ili zanijekati. U biti, zadržali bismo ju. Rasla bi u nama, pretvarala se u navike, stavove, uvjerenja, način na koji gledamo svijet i odluke. Ljutnja nas čini tjeskobnima i nestrpljivima. Ljutiti ljudi su “Vidiš? Jesam li ti rekao?” ljudi. A mogu biti i “Znao sam da će se to dogoditi!” ljudi. Oni također stalno traže razloge za ljutnju i načine kako iskazati ljutnju koju su toliko dugo držali u sebi.
Ako mislite da vas zaobilaze, ne primjećuju, ne cijene dovoljno, ako imate potrebu dokazivati se, vjerojatno u sebi nosite nešto neizražene stare ljutnje. Volite li se natjecati i ne volite li gubiti, ako vičete na druge, tučete ih i možda prekomjerno pijete, vrijeme je da se pozabavite ljutnjom.
Možda do sada niste ni uvidjeli da ste ljutiti ili shvatili zašto se tako osjećate. Krenite s namjerom da zaliječite sve neizražene ljutnje vašeg života. Nađite tihi kutak, uzmite papir i olovku. Udahnite i izdahnite duboko nekoliko puta.
Obratite se vašoj ljutnji, neka vam kaže što ju muči. Zapišite svoje misli. I osjećaje. Nakon što završite, oprostite sami sebi što ste zadržavali tu ljutnju toliko dugo. I onda zamolite da se preobrazi u strast za življenjem.
Izvor: Via positiva
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....