Prokleta tužibaba

Navršila sam 49 godina, ali što da se radi? Radi se sljedeće: kažio da imamo 7 x 7 što iznosi 49. To bolje zvuči! Ja i moje prijateljice držimo se na okupu: katkad iziđio na ručak, a ja pogledam oko stola i, ako je hladno vrijeme, zaključim da smo sve navukle dolčevite.

Ponekad umjesto toga ovijamo se šalovima kao Katharine Hepburn u “Ljetnikovcu na Zlatnom jezeru”. Ljeti nezgrapni rukavi pokrivaju malo namreškane laktove, zima je pak idealna, jer se ne skidaju u kavani krzneni kaputi ili samo ležerno prebacuju preko ramena da miluju obraze, koketne šubarice ostaju na glavi da se ne vidi pomalo prorije đena kosa.

Niti za jednu prijateljicu se ne može reći da je zbog svoje dobi neurotična, ne laže o godinama i niti jedna se ne odijeva nedolično za svojih 7 x 7. Sve izgledamo dobro. Ako izuzmio vratove. To je bolna točka. Na njima raste naša ljepota ili se ruši. Ima li istine u tome? Što vi mislite? Miriam Z.

Kao prvo, sviđa mi se način zbrajanja godina, ima u njemu neke elegancije i duha. Meni, na primjer, ne zvuči loše ni 8 x 8! Ali ni godinu više. Bila bi to čista degradacija! Nego, vratimo se na vratove, oni, oni su opasni! Američka filmska režiserka, producentica, scenaristica i autorica Nora Ephron u svojoj knjizi “Vrat je prava tužibaba” panično uzvikuje “Joj, vratovi!” Ne biste vjerovali koliko ih ima. Kaže: “… kokošjih vratova, purećih, slonovskih. Ima vratova s resom i vratova s podvoljcima koji su na rubu da postanu rese. Ima mršavih vratova i debelih vratova, opuštenih vratova, namreškanih, izboranih, žilavih, ovješenih, hladetinastih. Ima vratova koji su čudesna kombinacija svih navedenih.

Kako kaže moj dermatolog, vrat počinje propadati u četrdeset i trećoj, u obzir dolazi samo operacija, nia, k vragu, ničega što možete učiniti u vezi sa svojim vratom. Vrat je prava tužibaba!” “Pokušavam što više mogu ne gledati se u ogledalo”, kaže Nora Ephron. “Prolazim li pokraj njega, svratim pogled. Ako, pak, moram gledati u zrcalo, počni to činiti žmirkajući na pola puta do potpunog zatvaranja očiju kako bih se obranila od tog prizora. Ako je svjetlo jako, često činim ono što tolike žene mojih godina čine kad se nađu pred zrcalom: nježno povuči kožu na vratu unatrag i tugaljivo gledam u mladu verziju sebe…”

Svako toliko pročita neku knjigu o starenju i tko god bio autor uvijek čuje kako je sjajno biti star. Ne podnosi ljude koji to govore. Zar oni niaju vrat?… Jedna od stvari zbog kojih se najviše kaje jest što nije provela mladost zureći s ljubavlju u svoj vrat. Nikada joj nije palo na um da mu bude zahvalna. Imao je on svoje dobre dane…

Njegujte, dakle, vrat ili ga ne gledajte u ogledalu iz profila, ne daj Bože! Ako ga niste poklonili svojoj najmanje dragoj prijateljici s nadom da će ga razbiti. Možda ga stvarno razbije… Sedam godina nevolje, kaže narod. Sedam! Kako čovjek postane zao kad mu vrat počne sličiti na hladetinu ili na crveni pureći?! Što je najgore, postajat će sve ružniji… Ali, opet, ne možeš ga sakriti, moraš ga čak i voljeti, tvoj je! Dovraga, nisam ga ja birala! A kako mi je uzvratila tužibaba prokleta!