Quebec City

U Quebec City, prijestolnicu frankofonske Kanade, doputovao sam na natjecanje Red Bull Crashed Ice, u kojem se na klizaljkama treba spustiti niz stazu nalik onoj za bob. Među nešto više od stotinu natjecatelja, uglavnom bivših i sadašnjih hokejaša, najviše je bilo Kanađana, ali i Finaca, Čeha, Šveđana… Red Bull Crashed Ice je ekstremni sport, a natjecanje se održava već sedam godina diljem svijeta i sve je popularnije. Lani je u Quebec Cityju utrku na ulicama promatralo 75 tisuća ljudi, ove 85 tisuća, a bilo bi ih i više da se iste večeri nije prenosila utakmica all-star u hokeju. Quebec City je prekrasan stari gradić s francuskim “štihom”, pun malih, uskih ulica, u kojima se nalaze butici, suvenirnice, restorani… Okružen je jedinim sačuvanim zidinama u Sjevernoj Americi i od 1985. je pod zaštitom Unesca kao dio svjetske baštine. U njemu se održava i najveći kanadski zimski festival: tad se u parku izvan zidina od ledenih kocki podignu barovi, restorani, pozornice na kojima se održavaju koncerti… U mnogim izborima za najljepše zimsko gradsko odredište na svijetu Quebec City se redovito smješta na vrh liste.

Put preko Frankfurta Iz Zagreba se preko Frankfurta leti do Toronta, a potom malim avionom prijevoznika Canada Jazz do Quebec Cityja. Krenuli smo rano ujutro, a na odredište stigli na večer. Na povratku smo letjeli preko Montreala. Povratna avionska karta stoji oko 740 eura.

Poput škotskog dvorca Zaštitni znak grada je prekrasan luksuzni hotel Chateau Frontenac, koji nalikuje škotskom dvorcu. Izgrađen je u prošlom stoljeću na uzvisini iznad rijeke, uz koju se proteže šetalište i sanjkalište. U njemu smo odsjeli lani, a ove godine organizatori su nas smjestili u obližnji Clarendon, također u starom dijelu grada, pedesetak metara od početka natjecateljske staze, koja prolazi uskom ulicom ispod hotela Chateau Frontenac i završava na Pariškom trgu, u blizini stare luke. Hotel ima četiri zvjezdice, sobe su odlične, a imali smo i besplatan internet. Noćenje stoji malo manje od 100 dolara.

Doručak za drvosječe U hotelu smo ujutro jeli svježe ispečene vafle prelivene javorovim sirupom i s komadima voća, a mogao se dobiti i starinski doručak, kakav su jeli drvosjeće i traperi: jaja, slanina, pečeni krumpir, zapečeni grah, tost, palačinke prelivene javorovim sirupom… Kad je vani 20 stupnjeva ispod ništice, pametno je obilno doručkovati. U gradu ima više od stotinu restorana, od zalogajnica s brzom hranom, do odličnih talijanskih, kanadskih, vijetnamskih, libanonskih… U talijanskom Portofinu jeli smo izvrsnu juhu od luka, koja nas je dobro zagrijala nakon šetnje po gradu, a kasnije smo probali i grizzly pizzu, s komadima lososa. Restoran Aux anciens Canadiens (Kod starih Kanađana), u zgradi iz 17. stoljeća, poslužuje tradicionalna jela, poput mesnih pita, teletine u umaku od borovnica, šunke marinirane u javorovu sirupu… Domaćini su nam preporučili da probamo i poutine, domaći specijalitet brze hrane: pečene krumpire prelivene mesnim umakom i rastopljenim sirom.

Zaleđeni vodopad I u okolici se može mnogo vidjeti. Dvadesetak kilometara od grada je vodopad na rijeci Montmorency, visok 84 metra (30 više od Niagare), koji je preko zime zaleđen pa se po njemu penju alpinisti, a u blizini je i otok Orleans na rijeci Saint Lawrence, na kojem su farme, seoska imanja, male manufakture čokolade i vikendice boljestojećih stanovnika Quebec Cityja. Na pola sata vožnje od grada je odlično skijalište Mont-Sainte-Anne.

Indijanske rukotvorine U centru ima mnogo dućana sa suvenirima, eskimskim i indijanskim rukotvorinama, a veliki trgovački centri, do kojih se dolazi autobusom ili taksijem, su u predgrađu. Najveći je Place Fleur de Lys, s 280 dućana, kinodvorana i zabavni park s klizalištem.