Bio je to samo jedan mali trenutak nepažnje, a promijenio je moj život zauvijek – kaže Rajna Raguž (26), bivša Miss Hrvatske, koja je u veljači 2004. doživjela tešku prometnu nesreću vozeći se s prijateljicama u smartu pokraj zagrebačke Traumatološke bolnice. U trenutku kad je na njih naletio audi 100, Rajna Raguž je sjedila na mjestu suvozača. Od siline udarca slomljene su joj zdjelica, trtična i pubična kost te ozlijeđen treći vratni kralježak.
– Udarca se ne sjećam jer sam odmah pala u nesvijest. No, vrlo brzo sam došla sebi. Još smo bile u automobilu, bila sam sva krvava od udarca glavom u rukohvat, i uopće nisam mogla pomaknuti donji dio tijela. Preko mene je ležala prijateljica koja si je jako zagrizla jezik i iz usta joj je tekla krv, a ja u tom trenutku nisam znala što joj se dogodilo. Sva prestravljena, pokušavala sam je dozvati svijesti drmanjem. Ta stravična scena mjesecima mi nije izlazila iz glave, a često sam je i sanjala – sjeća se Rajna Raguž, danas referentica u jednoj zagrebačkoj tvrtki.
Kad se osvijestila, prvo je pomislila na svoju mamu Marijanu i kako će se ona osjećati kad čuje što se dogodilo. Naime, Rajnin otac Ivan poginuo je u prometnoj nesreći kad je njoj bilo pet godina, a njezinoj sestri Matei tri. Tijekom djetinjstva provedenog u Drenovcima, mama ih je neprestano upozoravala na opasnosti od prometa, a kad god bi ona i sestra izašle na večer van, obvezno je dolazila po njih jer nije željela da ih netko drugi vozi kući. Zato se mami nije ni usudila reći joj što se zapravo dogodilo. Kad su joj dali telefon, slagala je da se malo udarila i da će sve biti u redu.
– Zapravo sam imala više sreće nego pameti. Svi lomovi bili su bez pomaka kostiju, tako da nije došlo do dodatnih ozljeda, a i pomoć je, zbog blizine Traumatološke bolnice, stigla vrlo brzo. Prve liječničke prognoze bile su optimistične, no trebalo je izdržati dva mjeseca ležanja u krevetu. Prvu krizu imala sam deset dana nakon nesreće. Kako mi je od udarca u glavu kosa bila puna zgrušane krvi, tjeme me počelo užasno svrbjeti. Osjetila sam nevjerojatno olakšanje kad mi je medicinska sestra pristala oprati kosu dok sam nepokretna ležala u krevetu. Znam da zvuči čudno – jedva sam ostala živa, a žalim se na svrbež – ali to je zapravo život – kaže Rajna Raguž, kojoj je najteže bilo slušati priče o sudbinama drugih pacijenata u bolnici.
Obično su se nesreće događale petkom i subotom u zoru, a ujutro bi doznala tko je i kako stradao. Nakon svega što je čula i vidjela u Traumi, sebe je smatrala sretnicom. Polako se oporavljala, prijatelji i obitelj su je neprestano hrabrili, a onda je uslijedio šok.
– Nakon mjesec i pol skinula sam Schanzov ovratnik i ponovno snimila vratnu kralježnicu. Liječnici su rekli da mi se odlomio dio trećeg kralješka, što na prvim snimkama nisu primijetili, i da moram na operaciju. Zapravo, na dvije: prvo mi moraju izvaditi komadić hrskavice iz boka, a zatim ugraditi pločicu od titana u kralježak i dodati hrskavicu, kako bi sve što bolje okoštalo. Rekli su mi da je svaka operacija rizična, pa tako i ova, i da mi nitko ništa ne može garantirati. Tada sam stvarno “pukla”. Mislila sam da će mi reći kako mogu doma i kako je sve super, a ispalo je da novi užas tek počinje. Bilo mi je dosta svega i satima sam neutješno plakala – priča Rajna Raguž.
Kristinka Šćavina
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst o stravičnoj nesreći Rajne Raguž pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.873) ili se pretplatite na PDF izdanje