I bez pogledavanja na sat Višnja Pevec, vlasnica trgovačkog centra Pevec, točno zna kad se približava podne. Proradi joj, kaže, njezin “čip”, i premda je doručkovala, uhvati je glad, zaboli glava, i nepogrešivo zna da je vrijeme ručku.
Suradnici te 46-godišnje poduzetnice iz Bjelovara, koja se ove godine okušala i u pjevačkim vodama, prepričavaju da se jednom točno u podne iskrala s fešte na svom imanju i nakon nekoliko minuta vratila s košarom punom različitih delicija. Ako se nalazi u blizini svog hotela Picok u Đurđevcu ili obilazi svoje trgovačke centre, ne mora se brinuti hoće li objedovati na vrijeme, jer svaki centar Pevec ima vlastiti restoran. Ako je, pak, sigurna da joj ništa od toga neće biti pri ruci, sendvič s pršutom za svaki je slučaj u torbici.
– Zbog posla i čestih putovanja – kaže Višnja Pevec – ne stignem kuhati svaki dan, a na večer kad se vratim kući u Bjelovar, najbrže što mogu pripremiti za sebe i supruga Zdravka je roštilj. Premda doma izbjegavam večerati, ipak, da zavaram glad, narežem si nekoliko kriški pršuta. Ali zato je za nedjeljnim ručkom cijela obitelj na okupu jer dođu i sinovi Danijel i Davorin iz Zagreba, gdje studiraju.
Na stolu Pevecovih tada je neizostavna podravska ili kokošja juha s domaćim rezancima, a za glavno jelo Višnja pripravi ili roštilj, ili pohano meso, a u zadnje vrijeme za prilog poslužuje višnjički batat, ili povrće iz svog vrta, pirjano na maslacu i luku. Ručak mora, naravno, završiti kolačima, a njezini osobito vole pitu sa šljivama koje je jesenas spremila u zamrzivač pa će ih imati cijelu godinu.
– Kuhati sam naučila kao djevojčica, uz majku Mariju u rodnim Donjim Mostima. I inače sam uporna, volim sve znati i nema toga čega se neću prihvatiti. S deset godina sam pekla palačinke i kajganu, a malo-pomalo svladavala i kompliciranija jela. Kako volim dobro jesti, naravno da me zanima i kuhanje. Nikad neću pojesti bilo što, radije ću ostati gladna – priča Višnja Pevec, koja se ne mora brinuti da će njezini sinovi studenti, koji zajedno stanuju u Zagrebu, biti gladni. Od nje su naučili i kuhati i pospremati stan i, hvali ih, vrlo su samostalni. Mlađi Davorin je katkad kod kuće znao prvi ustati i ispeći palačinke za doručak.
Kako je odrasla u kraju gdje prevladavaju mesna jela, Višnja priznaje da najviše voli svinjsku vratinu, ali nije joj mrska ni patka i piletina, ili riba, osobito šaran iz njihova ribnjaka. Dok ljetuju u Zadru, hrane se isključivo ribom, a za nabavu je tada zadužen suprug Zdravko, inače majstor za kotlovinu. No, kako se ne zna obraniti od silnih ponuda kojima ga salijeću prodavači u ribarnici, vrati se uvijek s ribom za najmanje tri dana. Višnja i Zdravko Pevec nedavno su se vratili iz Kine, gdje su obilazili tvornice svojih dobavljača, i na ravno, kušali tamošnje specijalitete sa specifičnim začinima, kao što je pekinška patka.
– Nisam baš ljubiteljica kineske kuhinje, i drago mi je bilo da smo se vratili kući, na našu domaću hranu. Ja, naime, uopće ne volim ljuto, stoga sam i omiljeni srneći paprikaš, koji uvijek pripravljam u velikom loncu za dvadesetak osoba, prilagodila svom nepcu: da bih ga ublažila, izbjegavam ljutu papriku i feferone te dodajem blagi ajvar – kaže Višnja Pevec, koja se nada da će jednom imati više vremena pa da svaki dan može kuhati objed i peći kolače.
Jagoda Zamoda