Pjevač grupe Swingers, koja koncertom 5. listopada u zagrebačkoj Tvornici kulture slavi deseti rođendan, ne skriva svoju fascinaciju Elvisom Presleyem, zbog kojeg je početkom 90-ih osnovao rockabilly grupu Fantomi i nosio kokoticu, te čije hitove neprestano pušta u emisijama Povratak u budućnost, Dolcevita i Noć plavog mjeseca, koje vodi na 2. programu Hrvatskog radija
Jeste li bili u Gracelandu i na grobu svojeg idola Elvisa Presleya? – Jesam, dva puta. Osjećao sam se kao da sam nakon silnih godina došao doma. Elvisov sam fan cijeli život i doslovno su me morali odvlačiti s njegova groba. Tko su još bili junaci vaše mladosti? – Ian Rush, centarfor Liverpoola, mog omiljenog nogometnog kluba, te strip-junaci Spiderman, Batman i Superman. Biste li se prijavili na natjecanja Elvisovih imitatora? – Nikad. Grozna mi je cijela ta priča i slažem se s onim što je rekao Johnny Carson: “O Bože, zašto nisi uzeo sve imitatore, a Elvisa ostavio živog?!” Bez čega ne možete zamisliti život? – Bez dobrog zdravlja i glazbe, koja je moja prva i najveća ovisnost. A tek onda možemo pričati o prijateljstvu, filmovima, knjigama, nogometu… Kakvi ste kad se razljutite? – To se ne događa često, ali nije dobro kad sam ljut, poprilično sam glasan.
U kakvim situacijama plačete? – Vrlo sam senzibilan i može me rasplakati pjesma, Disneyev crtić, poraz Liverpoola… Mislim da je hrabro i muževno pokazati osjećaje. Koje biste se mane voljeli riješiti? – Nestrpljivosti, to bi mi olakšalo život.
Imate li kakav hobi? – Jednom tjedno odlazim u teretanu i igram nogomet. Kakve knjige volite? – U zadnje vrijeme čitam uglavnom biografije i knjige o glazbi, a najdraža mi je knjiga “Zapisi iz starog doma” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog.
Znate li kuhati? – Ne, ali odlično pečem palačinke. Kad ste se zadnji put pošteno isplesali? – Kao klinac sam jako volio plesati, a sada isključivo plešem na pozornici ili po kući. U klubu ili na javnom mjestu – više ne. Uvijek imam osjećaj da me netko promatra, što mi stvara nervozu i ne mogu se opustiti. Vjerujete li da se “samo jednom ljubi”? – Sigurno se kroz period odrastanja svaki čovjek nekoliko puta zaljubi, ali na dan kad se oprašta s ovim svijetom svatko će znati tko mu je bila najveća ljubav. Zato i mislim da se istinski ljubi samo jednom.
Čime vas žena može privući? – Stavom. Može biti najljepša u svemiru, ali ako je bez stava i nije elokventna, sve pada u vodu. Jeste li ljubomorni? – Nisam, ali na početku veze pokazujem nepovjerenje. Što biste iz svoje prošlosti izbrisali? – Nisam osoba koja žali za nečim u životu, trudim se učiti na greškama i ići naprijed, a žao mi je samo što sam u razdoblju odrastanja bio sitničav prema mami Božici, tati Vladimiru i sestri Uliti. Nadam se da sam im sad dobar. Jeste li zažalili što ste javno priznali da ste uzimali kokain? – Ma stvorila se buka ni oko čega. Probao sam ga, i to je sve. Bilo bi bolje da o tome nisam govorio.
Kojeg biste se poroka voljeli riješiti? – Ne pušim, ne pijem, ne drogiram se, vegetarijanac sam i ne jedem puno, pa ne znam čega bih se riješio. Po čemu pamtite Zagreb svoje mladosti? – Po nizu klubova, živih svirki i rock’n’rollu, po Zagrebu mogućnosti i s malo primitivnih utjecaja. Vaš otac Vladimir rođen je u zabranjenoj ljubavi svećenika i spremačice. Što mislite o svećenicima? – Divim im se zato što se odriču svjetovnog da bi se posvetili jednom velikom cilju, što ja ne bih mogao. Vjerujem u Boga, ali manje u institucije. U sapunici “Zabranjena ljubav” glumili ste frizera. Tko se brine o vašoj frizuri? – Sam. Kad sam imao kokoticu, sam bih je dugo slagao i danima održavao. Biste li i dalje glumili? – Ne. Prezahtjevno je i ne privlači me.
Koji je vaš životni moto? – Refren pjesme “Garden party” Rickyja Nelsona, koji u slobodnom prijevodu glasi: “Ne možemo se dodvoriti i svidjeti svakome, zato je bitno napraviti ono što je nama važno.”
Robert Mareković
