Razvodim se zbog maltretiranja

Istina je, razvodim se. Ne mogu više lagati ni sebi ni drugima, niti trpjeti psihičko maltretiranje zbog kojeg sam pred slomom živaca – izgovorila je u dahu 24-godišnja zagrebačka manekenka Simona Gotovac, a već u sljedećem trenutku prekrila je rukama lice i počela jecati… Bez obzira na to koliko taj prizor bio dirljiv, nametnulo se pitanje može li joj se ovaj put vjerovati. Naime, bračna sapunica Simone i Ante Gotovca, 39-godišnjeg vlasnika poduzeća Minimoto koji se bavi servisom i prodajom automobila, traje već mjesecima. Jedan se dan razvode, drugi ljube, treći slave godišnjicu braka u klubu Gallery na Jarunu, četvrti organiziraju casting za dadilju za svoju dvoipolgodišnju kćerkicu Gabrielu – i to sve pred TV kamerama. Sve to pretvorilo se u posvemašnji cirkus i izazvalo brojne posprdne komentare.

No, Simona Gotovac – koja je od devete godine, nakon što su joj se roditelji razveli, živjela u Brežicama – tvrdi da je ovaj put spakirala svoje stvari, dala punomoć odvjetnici Dafinki Večerini za pokretanje brakorazvodne parnice i svoju odluku priopćila suprugu, koji joj je, kako kaže, rekao:”Samo idi, lako ću ja naći neku drugu kurvu”.

A kap koja je prelila čašu bila je žestoka svađa 20. srpnja, kad ju je suprug, kako kaže, u napadu ljubomore odgurnuo pokušavajući joj oteti iz ruke mobitel. Vidjevši sutradan masnice po tijelu, shvatila je da ju za čovjeka kojim je u početku bila zaluđena, više ne veže ama baš ništa. Čak ni želja da u braku ostane samo zato da bi njezina kći imala oca. Što se točno toga dana prelomilo u vama? – Puno toga. Godinama sam trpjela uvrede, slušala kako sam glupača koja ništa ne zna osim lakirati nokte, lijepo se našminkati i otići na frizuru. A kako me doživljavao Ante, tako su me doživljavali i njegovi prijatelji, pa i zaposlenici u njegovom poduzeću. Rijetki bi mi znali reći da nije u redu da se tako ponaša prema meni, ali i oni bi ubrzo ustuknuli vidjevši kako sve to trpim i dalje i kako u javnosti glumatam da sam sretna i zaljubljena. Jer s vremenom sam naprosto naučila podnositi njegove nagle promjene raspoloženja, na to da me vrijeđa, pljuje mi u lice, baca novac na pod, gura me, stišće mi ruku dok ne poplavi – i to sve pred publikom. Ali, kad smo se tu nedjelju vraćali kući i kad je Gabriela počela plakati i udarati me barbikom po glavi, ne želeći ući u kuću, slomilo mi se srce i u meni se rodio prkos. E, sad je dosta, rekla sam samoj sebi. Zašto ste onda do prije neki dan tvrdili da ste u sretnom braku i dopuštali da se od vašeg privatnog života napravi reality show? – Dugo sam vjerovala da možda i mogu spasiti naš brak. Poput lavice sam se borila skupljajući mrvice naše ljubavi da bih našoj obitelji osigurala budućnost. Nekako sam se nadala da će Ante postati bolji, da će shvatiti kako griješi, da mene i Gabrielu ipak voli i da će se promijeniti, prestati s razuzdanim životom. A što se medija tiče, puno toga je bila njegova ideja. Primjerice, TV casting za izbor dadilje. Govorila sam mu da to ne čini, ali on se tako dogovorio s čelnim ljudima na jednoj televiziji i nije htio odustati. Doduše, bolju dadilju od gospođe Ksenije nisam mogla pronaći. I ona je prisustvovala našim svađama, čak je nekoliko puta ujutro došla k nama u kuću dok je Ante bio s drugim ženama u svojoj sobi. Jadna žena, bila je izvan sebe i jedva sam je zadržala da ne pobjegne od nas. A i javna proslava naše godišnjice braka u klubu Gallery bila je njegova ideja. Ja sam čak neke svoje prijateljice nazvala da se ne pojave, jer mi je sve to bilo blesavo. Ante nije čak znao da nam je treća godišnjica braka, jer je sve pozvao na četvrtu. Već sam mu tada spomenula da želim razvod, ali me počeo vrijeđati i rugati mi se. Nakon šest zajedničkih godina uspjeli smo se dovesti do mržnje.

Kako ste se uopće upoznali? – Upoznao nas je jedan naš zajednički prijatelj s kojim sam bila vrlo bliska kad sam iz Brežica došla u Zagreb. Imala sam 18 godina, htjela sam uspjeti u životu, baviti se manekenstvom. Do tada sam već bila Miss Hawaian Tropic Slovenije, Miss bikini Slovenije, bila na svjetskim izborima u Americi i Mađarskoj i jedva sam čekala da postanem punoljetna, oslobodim se majčina nadzora i sama nešto napravim. Taj naš prijatelj jednu me večer pozvao na kućnu zabavu k Anti. Ante je bio savršen domaćin. Živio je u predivnoj kući na Srebrnjaku, ispričao mi je svoju tužnu životnu situaciju – da je razveden, da ga bivša supruga tlači, da ima problema i na poslu. Ukratko, nasjela sam na priču na koju su bile slabe i mnogo starije žene. Tu noć sam ostala kod njega, a ujutro mi je rekao da ostajem s njim. Neko smo vrijeme živjeli kao u bajci. On je ispunjavao svaku moju želju, a ja sam jurila na tržnicu, kuhala, spremala, dočekivala ga, a često i njegovo društvo. Bilo je tu svega i svačega, i ja sam sudjelovala u tome, misleći kako je sve to normalno. A među nama je počelo pucati kad sam ostala u drugom stanju. Naime, iako sam bila mlada, silno sam željela dijete. No, imala sam nekoliko pobačaja, a Ante me tješio govoreći da je valjda tako Bog htio, da smo još mladi, da ima vremena za djecu. A kad sam napokon uspjela zadržati trudnoću dulje od nekoliko tjedana, morala sam strogo mirovati. Anti se to nikako nije svidjelo. Često mi je znao govoriti da smo premladi za tako miran život, da sam ga upoznala luckastoga i da se ne želi mijenjati. Sjećam se da sam u visokoj trudnoći u noći u spavaćici pobjegla k njegovoj mami jer više nisam mogla podnositi razuzdane zabave po kući. A posebno ne druge žene koje je dovodio. Kako mislite – druge žene? – Govorio mi je da je normalno da se muškarac malo zabavi, da to rade i njegovi prijatelji. Ali da to nije ništa ozbiljno. Ponekad bih s nekom od tih žena i popričala, ponekad bih jednostavno otišla iz kuće i šetala neko vrijeme, a ponekad bih pobjesnila i tražila da ih izbaci iz naše kuće. Bilo je dobro samo kad bismo se napili. I to često, priznajem, dok se Gabriela nije rodila. Danas žalim što sam bila slaba i što sam dopustila da me Ante uvuče u Sodomu i Gomoru. Kad se rodila Gabriela, koja je za mene nešto najsvetije, ja sam se sasvim promijenila, a Ante je nastavio po starome. Zar ga rođenje kćeri nije razveselilo? – Moj suprug nikada nije nahranio naše dijete, nikad je nije uspavao, igrao se s njom, odveo je u vrtić ili u šetnju. Duša me boli kad pomislim da Gabriela za njega i ne postoji. A još je strašnije što moje dijete s dvije i pol godine svaki dan čuje riječi poput kurva i drolja. Sve sam to ispričala i u Centru za socijalni rad, kamo su me pozvali na razgovor. Naime, moj suprug je veliki manipulator i kad je vidio da ga optužuju po novinama za maltretiranje, sam je došao u Centar za socijalni rad pa neka oni vide je li to istina. Zatim su mene pozvali na razgovor i ja sam sve to potvrdila. Kad sam se vratila kući, rekao mi je da mi zahvaljuje što sam ga baš lijepo usosila. Inače, od rođenja naše kćeri naš intimni život naprosto ne funkcionira. Ja vrlo često spavam u našoj spavaćoj sobi, dok je Ante uglavnom u sobi za tulume, a nerijetko zaspim i na podu pokraj Gabrijelinog krevetića, no to ne volim, jer se ona prestraši ujutro kad me vidi. Misli da mi nije dobro ili da je tata opet prema mamici bio grub. Jeste li ikada svog supruga pitali zašto se razveo od bivše supruge? – Ante mi je pričao da je glavni krivac za raspad njihova braka bivša supruga, s kojom je bio u braku deset godina, no kad sam je kasnije upoznala, nikada nisam s njom o tome željela razgovarati. Mislila sam da me se ne tiče kakav je bio njegov odnos s bivšom ženom. Ali njegove djevojčice iz prvog braka, kojima je danas deset i dvanaest godina, prihvatila sam kao svoje. Kuhala sam im kad bi došle k nama, vodila ih u školu, u vrtić. Antina bivša žena u početku mu je, kako mi je rekao, prigovarala zašto se oženio za balavicu, ali kasnije me prihvatila. Napokon, ja nisam bila uzrok njihova razvoda. Kako su vaši i njegovi roditelji gledali na takav život? – Moja mi je majka još prije vjenčanja govorila da to nije čovjek za mene. I tata mi je to rekao. Naime, moj tata i on se otprije poznaju. Čak smo jedno ljeto, kad mi je bilo devet godina, bili kod Ante u njegovoj vikendici na Krku, samo što se ja toga nisam sjećala. Mama se najviše bojala da ne prođem kao ona: i ona je bila slijepo zaljubljena u mog oca, ali čaše i tanjuri frcali su po našem stanu na Jordanovcu dok se nisu razveli. Svatko je od njih kasnije stvorio vlastiti život i postali su dobri prijatelji. No, kad su mi govorili da Ante nije za mene, nisam ih željela slušati, samo sam ponavljala kako ja njega volim. A kad sam se ipak udala, nekako su se trudili ne miješati. Ponekad sam poželjela da moj otac s njim muški razgovara, da me zaštiti, ali on se nije htio miješati. Ili, kako je govorio, svrstati se na ičiju stranu. Mama je Anti govorila da se ne smije sa mnom tako ponašati, no on bi joj svaki put odbrusio. A kako sam ja ostajala s njim nakon svakog ekscesa, shvatila je da je nemoćna i samo se nadala da ću se jednog dana ipak opametiti i ostaviti ga. I moja je svekrva znala da Ante nije dobar prema meni, ali kad bih joj se požalila, molila me da ostanem s njim. Posebno joj je to bilo važno u posljednje vrijeme, kad je njezin drugi sin, koji je potpuna suprotnost Anti, završio u pritvoru zbog afere Maestro. Meni je jasno da ona želi sačuvati obitelj na okupu i samo iz poštovanja prema njoj i cijeloj toj obitelji, ne želim iznositi još ružnije detalje. Antin otac, kad je vidio sve to po novinama, zamolio ga je da ga poštedimo našeg polusvijeta i više ne spominjemo njegovo ime po novinama.

Je li vas to uvrijedilo? – Antin otac je miran i pošten čovjek i ništa mu ne mogu zamjeriti. A i u pravu je. Mi smo zaista jedno vrijeme bili polusvijet. Toga sam, na žalost, ja prekasno postala svjesna, a Ante još nije. Zbog čega ste nedavno pozvali policiju? – Zato što je stajao na balkonu i vikao da će skočiti dolje ako se ne vratim kući. No, rekla sam mu da ću prespavati kod oca, pa ćemo o svemu u miru sutradan razgovarati. No, već nekoliko minuta nakon što je sutradan došao po mene, počela je svađa. I prije je policija bila u našem stanu, jer su se susjedi žalili na bučnu klimu, ali i naše svađe. No, moram priznati da me nikad nije tukao. Ali me je psihički uništavao: davao bi mi 200 kuna tjedno za moje potrebe, tako da sam za sto kuna naučila napraviti odličan ručak za četiri osobe, a kupovao mi je ono što je on htio i dopuštao mi da idem samo na one revije koje je on izabrao. Kad bih ga tražila još novca, bacao bi mi ga pod noge pred drugima, a poludio bi od bijesa kad bi shvatio da imam sto ili dvjesto eura koje mi je mama poslala. Počeo bi me optuživati da sam ih zaradila “zna se kako”, a nakon što bi me sasvim izludio optužbama, nazvao bi moju mamu u Brežice i rekao joj da joj je to posljednji put da šalje i kunu za mene i Gabrielu. Time je želio postići da me apsolutno ima pod kontrolom. Ja sam za njega bila stvar koja mu pripada i s kojom može raditi što god želi. Novac bi mi mogao dati slobodu i zato mi nije dopuštao da ga zaradim. Odnosno, ako bih i nosila koju reviju, zaradu sam morala dati njemu, a on bi mi odvajao tih 200 kuna tjedno.

Priča se da u vašem životu postoji drugi muškarac i da je to pravi razlog vašeg iznenadnog zahtjeva za razvod braka? – Svog supruga nikada nisam prevarila. Pa ja godinama nikoga osim njega nisam ni primjećivala. A sada mi, vjerujte, muškarci ne padaju na pamet. Doista je postojao jedan muškarac koji mi je želio pomoći, ali bio mi je samo prijatelj koji se sažalio nad mojom sudbinom i vjerovao da ću se ipak iz tog braka izvući. Ali i on je digao ruke od mene. Zapravo, imam jako malo prijatelja. Sasluša me Nives Drpić, dobra djevojka je i Mia Šlogar, dobra sam i s Fani Stipković, no ne daj Bože da me nazove neki muškarac s kojim surađujem ili trebam dogovoriti neki posao. Odmah slijede uvrede i iživljavanja. A glupača sam uredno i bez tih poziva. Koju je školu vaš suprug završio kad vas toliko intelektualno omalovažava? – Po zvanju je ložač kotlova, ali bavi se dilanjem citroena za naše tržište. Što ćete od njega tražiti u brakorazvodnoj parnici? – Da me pusti da u miru odem s Gabrielom i da s njom živim mirno. Kako i inače živimo kad smo same kod kuće. Tražit ću ga da mi da i citroen C4, koji mi je kupio pa uzeo, jer mi treba da dijete odvezem u vrtić ili liječniku. No, ni to ne treba ako ne želi. Ne mislite li da vam za šest godina zajedničkog života pripada i dio imovine koja bi mogla biti dobra osnova za život vašem zajedničkom djetetu? – Samo pola kuće na Srebrnjaku je njegovo. Druga polovica pripada njegovoj bivšoj supruzi i oko nje se već sedam godina vodi spor. A kako je poduzetnik, pa to može i učiniti, Ante mi je već najavio kako će se prijaviti na minimalnu plaću pa tako ni alimentaciju neću dobiti, jer od zarade već plaća alimentaciju za svoje dvoje djece iz prvog braka. Od čega ćete živjeti? – Mama će mi godinu dana plaćati podstanarski stan, a imam dovoljno poznanika koji će mi, vjerujem, pomoći pronaći posao. Po struci sam trgovkinja, ali nijednog se posla ne bojim. Osim toga, Ante mi je rekao da će se neko vrijeme maknuti iz kuće dok ne pronađem odgovarajući stan. Također mi je rekao da trenutačno nije u mogućnosti meni i Gabrieli kupiti stan, ali da će to svakako učiniti u sljedećih pola godina. S obzirom na to, možda još ima nade da se i u miru razvedemo. Diana Šetka, Vedran Strukar