Trener Crvene zvezde Robert Prosinečki (43) nije osobit vodič po Beogradu. Na pitanje gdje se čovjek može dobro provesti, najpopularniji Hrvat u srbijanskoj metropoli sliježe ramenima i kaže da nema pojma, jer za provode i zabavu jednostavno nema vremena. Otkako je u prosincu 2010. preuzeo kormilo najtrofejnijeg nogometnog kluba na Balkanu, počelo je najintenzivnije razdoblje njegova života u kojem više nema mjesta dokolici.
Svoj prvi trenerski posao Robert Prosinečki dobio je u klubu u koji je kao 17-godišnji klinac došao iz Dinama i u četiri godine igranja stasao u jednog od najboljih europskih nogometaša. Crvena zvezda bila mu je odskočna daska za madridski Real, igrao je i u Barceloni, a do kraja igračke karijere 2004. promijenio je još osam klubova u Hrvatskoj i inozemstvu. S hrvatskom nogometnom reprezentacijom 1998. na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj osvojio je povijesno treće mjesto, a izborniku Slavenu Biliću pomagao je kao član stručnog stožera tijekom kvalifikacija za skorašnje Europsko prvenstvo. Mnogi spekuliraju kako je igra “vatrenih” oslabjela nakon njegova odlaska u Beograd, no Prosinečki kaže da su to gluposti.
U Crvenoj zvezdi Roberta Prosinečkog pamte i slave kao igrača zlatne generacije, koja je 1991. osvojila Kup europskih prvaka, a sada od njega očekuju da klubu s oko pet milijuna navijača, od kojih najmanje 20.000 dolazi na svaku utakmicu, vrati barem djelić stare slave.
– Na žalost, pet godina smo u sjeni Partizana, što je ovdje najveći problem, i silno želimo prekinuti njihovu dominaciju – objašnjava Prosinečki.
Iako je na utakmicama veoma suzdržan, kad je njegova momčad nakon pet godina pobijedila Partizan na njihovom stadionu, proradile su mu emocije pa je na terenu zaplesao pobjednički ples. Navijači su ga ponovno slavili kao narodnog heroja, postao je novi kralj Marakane, no on je svjestan da se prolomi navijačke euforije brzo mogu okrenuti u nemilosrdne kritike.
– Zanimaju me samo moja obitelj, moji prijatelji, moj život. Ovo ne radim da bih se nekom svidio. Ukazala mi se velika prilika da kao trener počnem u velikom klubu koji poznajem, u gradu koji poznajem, i bilo bi glupo da ne iskoristim takvu šansu. Normalno da sam razmišljao i kako će se to odraziti na moju obitelj, razgovarali smo o svemu, a onda sam odlučio prihvatiti taj posao.
Dom i obitelj jedino su mjesto gdje Robert Prosinečki nakratko može predahnuti od nogometa. Prije pet mjeseci u Beogradu su mu se pridružile supruga Vlatka (33) te kćeri Leonarda (12) i Roberta (8).
– Ja sam obiteljski čovjek i puno mi je lakše kad su mi tu supruga i djeca. Obitelj mi je najbolji lijek protiv stresa. Kad sam sa ženom i kćerima, mogu razmišljati i o nekim drugim stvarima, ne samo o nogometu – priznaje Prosinečki.
U Beogradu obitelj Prosinečki stanuje u velikoj unajmljenoj kući na Dedinju, preko puta famoznog Belog dvora, negdašnje Titove rezidencije. Djeca imaju i kućne ljubimce, dva mlada psa, ženku i mužjaka pasmine shar pei, koje su nazvali Mora i Mushu. Premda se rado igraju s psima, brigu o njima prepustili su mami Vlatki. Robert također voli životinje, pa se sažalio na napuštene pse koji su lutali oko kuće i počeo ih hraniti, a sad ih se više ne može riješiti, no nema srca zvati šintere da ih maknu s ulice. Život na Dedinju, kaže, sviđa mu se ponajprije stoga što mu je stadion vrlo blizu, nekoliko minuta vožnje autom, a u blizini je i elitna privatna škola “Ruđer Bošković” koju pohađaju njegove kćeri.
– Odlično su se snašle, dobro uče i već imaju puno prijatelja. Dosta su angažirane i izvan škole, igraju tenis, uče neke plesove, sudjeluju na raznim priredbama i stvarno su dobra djeca. Silno mi je žao što ne mogu biti češće s njima, ali takav mi je posao – ponosan je tata Prosinečki.
Robertova zaljubljenost u nogomet odredila je i život njegove supruge Vlatke, koju je upoznao prije 16 godina. On je već bio slavni nogometaš, ona srednjoškolka, a fatalni susret dogodio se u jednom zagrebačkom kafiću.
– Jednom sam došao na kavu, vidio je i počeli smo razgovarati. Ja sam započeo razgovor, što inače nije bio moj običaj. Nakon dvije godine smo se vjenčali. Četrnaest godina smo u braku i ne pamtim kad smo se zadnji put porječkali. Fenomenalno funkcioniramo, stvarno nemamo nikakvih problema i prezadovoljan sam svojim obiteljskim životom. Imam dvoje djece koju obožavam, suprugu koja me razumije, a to mi daje stabilnost i motiv za rad. Kad je čovjeku kod kuće sve u redu, može biti uspješan u bilo kojem poslu.
Vlatka je zbog Roberta odustala od studija na tadašnjem Fakultetu za fizičku kulturu jer ga je slijedila dok je igrao u Liegeu i Portsmouthu, a sada se lagano privikava na život u Beogradu. Uz brigu o djeci i kućanstvu, dosta je zaokupljena prevođenjem s engleskog, kojim perfektno vlada, pa ni ona nema previše vremena za razbibrigu. Robert svoju suprugu hvali i da je odlična slikarica, puno bolja od njega koji je hobistički počeo slikati dok je još igrao u Realu.
Nevio Pintar
Pr očitali ste skraćenu verziju teksta o Robertu Prosinečkom. U tiskanom izdanju Glorije (br. 905). saznajte i sprema li se Robert preuzeti hrvatsku reprezentaciju, što misli o Slavenu Biliću, kako odgaja svoje kćeri, u koji restoran vodi prijatelje, kako mu obitelj posjećuje utakmice i što mu kćeri misle o nogometu, kako je počeo slikati i što misli o ženinom slikarskom talentu….Možete se pretplatiti i na PDF izdanje.