Australska glumica Isla Fisher (33) nije novo ime u Hollywoodu, no zahvaljujući filmu “Tajni snovi jedne šopingholičarke” sigurno će postati poznatija. U komediji snimljenoj prema istoimenom književnom predlošku spisateljice Sophie Kinselle, glumi glavni lik, Rebeccu Bloomwood. Kritičari je hvale, govore o zaraznom osmijehu i glumačkom talentu, a neki su je proglasili i novom holivudskom kraljicom komedije.
Isla Fisher rođena je u Omanu, gdje je njezin otac, Škot, radio za UN, prije nego što se s obitelji preselio u Australiju. Ondje je i započela glumačku karijeru, a sad uglavnom živi u Los Angelesu, sa zaručnikom, britanskim glumcem Sachom Baronom Cohenom, zbog kojeg je 2007. prihvatila judaizam. S njim ima 15-mjesečnu kćer Olive.
Kako biste vi definirali šopingholičarku? – Kao osobu ovisnu o uzbuđenju koje donosi čin kupnje. Kad sam stvarala lik Rebecce, otišla sam na nekoliko sastanaka anonimnih šopingholičara i otkrila nekoliko različitih vrsta šopingholije: trofejni shopping, image shopping, kolekcionarski shopping i slično. Većina ljudi misli da je to ženska bolest, ali sam shvatila da od nje boluje i mnogo muškaraca, koji uglavnom kupuju tehnološke novotarije, najčešće vrlo skupe. Možda kupuju manje nego žene, ali zato više troše.
Što vi najradije kupujete, a da vam nije zaista potrebno? – Volim knjige, i često pretjeram s kupnjom kad uđem u knjižaru, a prije sam strahovito voljela visoke potpetice. No, otkako imam kćer, više ne nosim one vrtoglavo visoke. Osim kad radim, kao danas. Uglavnom se znam kontrolirati, no nedavno sam se dala nagovoriti da kupim tavu za pečenje ribe. Golema je i teška za rukovanje, ali sad je koristim kao kadu za bebu, pa barem mogu reći da nisam uzalud potrošila novac!
Kako ste stvarali lik Rebecce? – Nisam po sebi! Već sam rekla da sam razumna u kupnji. Rebecca je u pravilu dobronamjerna i svi njezini problemi proizlaze iz nemogućnosti da samoj sebi kaže “ne”. Htjela sam da njezin lik bude malo drukčiji od tipične šopingholičarke. Vrlo je živahna, ali nespretna, pa mi je u stvaranju tog lika koristilo ono što sam naučila dok sam pohađala školu za klaunove. Kritičari kažu da već dugo u filmovima nisu vidjeli lijepu, ali duhovitu ženu i uspoređuju vas s Lucille Ball, američkom TV zvijezdom iz pedesetih godina prošlog stoljeća.
Je li vam ona možda uzor? – Nije mi uzor, ali mi je veliki kompliment kad me uspoređuju s njom jer smatram da je briljantna. Volim komedije, to nam je, uostalom, obiteljska crta. No, znam da ih nije lako stvoriti. I moram reći da bih voljela glumiti i dramske uloge.
Budući da je i vaš zaručnik komičar, planirate li neke zajedničke filmove? – Zasada ne. No, nadam se da će nam se ukazati prilika jer je on genijalan komičar. Sada je naš najvažniji projekt naša kći Olive. Sretna sam što je mogla stalno biti sa mnom dok sam snimala ovaj film. To je jedna od povlastica koju sam imala kao glavna glumica, koja uz to doji. Cijelo vrijeme bila sam vrlo osjetljiva, ponekad na rubu živčanog sloma, a sve to pretočila sam u lik Rebecce. Sad smo i Sacha i ja zauzeti svojim poslovima. On se priprema za promociju filma “Bruno: Delicious Journeys Through America for the Purpose of Making Heterosexual Males Visibly Uncomfortable”, a ja završavam animirani film “Rango”, s Johnnyjem Deppom i Abigail Breslin.
Oboje ste poznati, kako čuvate privatnost? – Obitelj i majčinstvo su mi najvažniji i nikad ne pričam tome u poslovnom kontekstu. Nastojim ne upletati obitelj u posao. Rebecca svog dragog voli vidjeti u Pradi.
U čemu vi volite vidjeti svoga zaručnika? – U svemu osim u žutim tangama! “Tajni snovi jedne šopingholičarke” pomalo podsjećaju na filmove “Seks i grad” i “Vrag nosi Pradu”.
Smeta li vam to što će neki smatrati da su previše slični? – Kad smo počeli snimati ovaj film, “Seks i grad” se još nije prikazivao, a “Vrag nosi Pradu” je posve drukčija vrsta filma. U našem filmu ima mnogo komičnih dijaloga. Bilo ih je užitak glumiti. Za razliku od filma “Vrag nosi Pradu”, u našem više pričamo o Pradi. Ovo je moja prva glavna uloga pa sam osjećala veliki pritisak jer je moj zadatak, među ostalim, bio da odredim atmosferu cijelog filma. Ovim filmom ušli ste u prvu holivudsku ligu i pridružili se velikom broju Australaca koji već neko vrijeme vladaju u njoj.
Kako vi gledate na tu australsku invaziju? – Prije nekoliko dana vozila sam se Bulevarom sumraka, pored filmskih plakata s licima Brada Pitta i Australke Cate Blanchett, a onda sam ugledala i plakat za “Tajni snovi jedne šopingholičarke”, s mojim likom na njemu, i pomislila “Bože, što je bilo producentima da meni daju ovu ulogu? Jesu li poludjeli?”. Iznimno sam ponosna na sve Australce koji su pokazali Hollywoodu i svijetu koliko je dobra naša glumačka akademija. Iako moram priznati da nas uglavnom angažiraju zato što dobro “baratamo” akcentima i odlično izgledamo u bikinijima. Svi, čak i Russell Crowe. Osobito on!
Zaustavljaju li vas na ulici? – Laska mi kad mi netko priđe i pohvali moj rad. Odjeća je Rebeccina slaba točka u filmu, a nju je birala kostimografkinja, stilistica i modna dizajnerica Patricia Field. Kako je bilo surađivati sa ženom koja stvara modne trendove? – Rebeccina je odjeća važan element filma. Pat je napravila fenomenalan posao. Mnogo smo razgovarale o liku i o njezinoj odjeći. Pat je predložila da Rebecca bude odjevena u skladu sa svojom osobnosti, dakle, kao žena koja se ne boji izazova i ne priznaje ograničenja – ni u odabiru odjeće, ali ni na kreditnim karticama.
Jeste li mogli zadržati odjeću koju ste nosili u filmu? Da bar jesam! Priznajem, na početku snimanja osjećala sam se kao princeza u svim tim divnim kreacijama, ali kako je vrijeme odmicalo, one su me sve više podsjećale na rano ustajanje, drhturenje na hladnoći i duge sate snimanja, tako da sam ih na kraju više doživljavala kao radnu odjeću. A budući da je posao već odavno završen, radna odjeća mi više nije potrebna. Suradnja s Pat potaknula me da i sama budem malo slobodnija u odabiru boja i detalja, no brzo sam ponovno počela nositi svoju uobičajenu odjeću – jeans i majice.
Čiju ste kreaciju danas odjenuli? – Bojala sam se da biste me to mogli pitati. Nemam pojma. Možete li mi pogledati etiketu? Zaista ne piše ništa? Sve što nosim, odabrao je stilist, jer nisam stručnjak za modu. No, razveselilo me što sam na premijeri nosila model svoga prijatelja, modnog dizajnera Matthewa Williamsona. Znamo da ste objavili i dvije knjige.
Pišete li nešto novo? – Kad mi je bilo 18 godina, dok sam još živjela u Australiji i glumila u sapunici “Home and Away”, objavila sam dvije knjige za mlade, “Bewitched” i “Seduced by Fame”, koje su postale bestseleri. Zatim sam s američkom glumicom Amy Poehler i scenaristicom Ericom Rivinojom napisala scenarij za komediju “Groupies” u kojoj Amy i ja glumimo. Oduvijek sam voljela pisati, ali volim i biti okružena ljudima. A kako je pisanje donekle samotan posao, više sam se okrenula glumi.
Koji je vaš sljedeći film? – Zaista ne znam. Moja agentica bi me ubila kad bi čula da sam to rekla, no trenutačno se odmaram i uživam u obiteljskom životu i samo me to zanima. Ne prihvaćam svaku ulogu jer mi je važno da vjerujem u ono što radim. Najvažnije je da film u kojem glumim ima dobru priču, bila ona smiješna ili tragična.
Hoćemo li vas vidjeti u novim pustolovinama Rebecce Bloomwood? – Postoje neke naznake, no još je rano govoriti o tome. Važno je da se publici svidi ovaj film. Ima dovoljno materijala za nove “Tajne snove jedne šopingholičarke”.
Ivica Kovačević