Dok je režirao “Stupove zemlje”, američki miniserijal s budžetom od 40 milijuna dolara, koji se odnedavno prikazuje i kod nas, Sergio Mimica-Gezzan na neki se način vratio u djetinjstvo. Naime, 54-godišnji redatelj rođen u Zagrebu, koji već dva desetljeća živi u Los Angelesu, gdje je dvanaest godina bio i pomoćnik Stevena Spielberga , prvo iskustvo u stvaranju povijesne drame stekao je sredinom sedamdesetih na snimanju “Seljačke bune 1573.” Film je režirao njegov otac Vatroslav Mimica, majka Giovanna Gezzan bila je u njemu skripterica, a on sam glumio je epizodnu ulogu dječaka Petra.
Sklonost detaljima i realističnom prikazu prošlosti pokazala se dobitnom kombinacijom i pri ovoj ekranizaciji romana Kena Folleta, prodanog u 14 milijuna primjeraka, jer su “Stupovi zemlje” dobili brojne hvalospjeve, a nominirani su i za nagrade Zlatni globus i Emmy.
Što vas je privuklo serijalu “Stupovi zemlje”? – Mnogo se toga u “Stupovima zemlje” poklopilo s mojim senzibilitetom i kreativnim aspiracijama. Osnova je odličan roman, a tu su još i jake ljudske priče mitskog karaktera, srednjovjekovni okvir, dakle rekonstrukcija jednog fascinantnog vremena, osmosatni format koji pruža ogromne mogućnosti, dobro napisan scenarij, mogućnost snimanja u Europi s britanskim glumcima koje izuzetno cijenim, te Scott Free kao kvalitetna producentska kuća. Nisam to mogao propustiti. Dapače, bio sam ushićen. Prije toga sam režirao mnoge holivudske TV projekte, ali ovo je nešto potpuno drugačije. Ovako ozbiljno zamišljeni serijali u posljednje se vrijeme rijetko snimaju u Americi jer zahtijevaju velika ulaganja, pa se time povećava rizik za studije i TV mreže. Za redatelje i glumce to je, međutim, izvanredan format jer im pruža više vremena za portretiranje likova.
Zbog čega ste za glavnog glumca odabrali Iana McShanea, u Hrvatskoj poznatog po ulozi u serijalu “Lovejoy”? – Ian je kao stvoren za Walerana, središnjeg antagonista u priči. Radi se o složenom liku koji je tražio izuzetno inteligentnog glumca kao što je Ian. Takvi likovi prečesto postanu jednoslojni te izgube ljudsku dimenziju, a ja sam bio siguran da će mu Ian udahnuti dušu i zato sam se kod producenata i borio za njega. I bio sam u pravu.
Upoznali ste ga osamdesetih, dok je snimao u Hrvatskoj. Jeste li se prisjetili starih vremena? – O, da, prijatelji smo već mnogo godina. Ian je osamdesetih dvaput glumio u Hrvatskoj, među ostalim i u serijalu “Rat i sjećanja”, a ja sam bio asistent režije. On obožava Hrvatsku i rado se sjeća tih vremena. Prijateljstvo nam je olakšalo zajednički rad na “Stupovima zemlje”, jer su prijateljski odnos i povjerenje nezamjenjivi u kaosu filmskog seta.
Kako je, pak, bilo raditi s Donaldom Sutherlandom, kojeg prati glas da ima tešku narav? – I ja sam to bio čuo prije snimanja, no ispostavilo se da je on samo perfekcionist koji ozbiljno pristupa svakoj ulozi, sceni i dijalogu. Svi perfekcionisti traže partnere koji će isto tako pristupati poslu i nezadovoljni su ako ih ne pronađu. Ja to dobro znam jer sam i sam takav, barem u poslu, pa mislim da smo se Donald i ja tu odmah pronašli. Ne samo da nije bilo teško raditi s njim, nego je bio predivan suradnik. Vjerujem da je uživao u ulozi Bartholomewa i da mu je bilo žao kad je snimanje završeno. Kako smo i poslije snimanja ostali vrlo dobri prijatelji, bilo mi je drago vidjeti ga proljetos u Beču, gdje smo za “Stupove zemlje” primili nagradu “Romy Schneider” za najbolji miniserijal.
Malu ulogu u serijalu ima i autor knjige Ken Follett. Je li to bila njegova ili vaša ideja? – Ni moja, ni njegova, nego producentice Role Bauer. Ja sam je upotpunio time što sam odlučio da baš on bude lik koji u jednoj sceni ispriča važan dio zapleta. Činilo mi se zgodnim da autor romana bude pripovjedač i pred kamerom. I Kenu se to svidjelo i ozbiljno je shvatio svoju ulogu, što mi je bilo veoma simpatično.
Je li vam producent Ridley Scott, inače cijenjeni redatelj, pomagao savjetima? – Ridley Scott je producent koji, razumljivo, razmišlja kao redatelj, a ne samo kao biznismen, pa lako donosi bitne kreativne odluke. Prvo je izabrao scenarista, zatim meni povjerio režiju, potom sudjelovao u odabiru glumaca i glavnih kreativnih suradnika, a to su najvažnije odluke koje producent mora donijeti. To određuje kakav će projekt biti. Nakon što ga je usmjerio, više se nije uplitao u detalje nego je sve prepustio ljudima koje je odabrao. I po tome se vide njegova veličina i iskustvo u stvaranju filmova. Bez razmišljanja bih ponovno radio za njega. Nadam se da i hoću.
Koju je scenu bilo najteže snimiti? – Ništa nije bilo lagano snimati. Možda su scene bitaka bile najteže zbog složenosti akcije i neljudski kratkog vremena koje sam imao na raspolaganju. Vjerujem da bi za scene koje sam snimao jedan dan u većini drugih produkcija trebalo nekoliko puta više vremena. Znam što govorim, jer sam bio pomoćnik režije u filmovima kao što je “Spašavanje vojnika Ryana” Stevena Spielberga. Pomoglo mi je, naravno, iskustvo iz tog filma.
Je li vaš otac gledao “Stupove zemlje”? – Svakako. On je vrlo ponosan na moj rad.
Koliko vam je pomoglo iskustvo sa snimanja filma “Seljačka buna 1573.” koji je on režirao? – Mnogo. “Seljačka buna 1573.” je rijetko dobar prikaz srednjega vijeka. Uvjeren sam da mi je taj očev film, u kojem sam bio prisutan na snimanju, ugradio potrebu za povijesnim detaljima i za realističnim pristupom priči.
Kako to da nikada niste dobili priliku režirati neki visokobudžetni holivudski film? – Ne znam jesam li mogao dobiti veće projekte, no za osobu koja je u Hollywood došla iz vrijedne, ali relativno male filmske sredine, nisam loše prošao, pa se stoga i ne žalim.
Nakon gotovo dvadeset godina u Hollywoodu, razmišljate li o povratku u domovinu? – Dolazim svake godine bar nekoliko puta i to na više tjedana. Svaki dan mislim na Hrvatsku, Zagreb i Istru. Tu su moji korijeni, bez njih bih bio izgubljen. No, zasad ne razmišljam o povratku.
Što vam najviše nedostaje u Hollywoodu? – Prijatelji iz Hrvatske i Jadransko more.
U kojem dijelu Los Angelesa živite? – Ne stanujem u Beverly Hillsu ili u nekoj sličnoj četvrti, nego u zapadnom dijelu grada, u mirnom rezidencijalnom kvartu koji sam odabrao zbog dobre povezanosti. Od svoje kuće do svih važnijih studija mogu stići za manje od pola sata i ne moram se voziti zakrčenim autoputom.
Zašto ste početkom devedesetih prezimenu dodali i majčino Gezzan? – Majka mi je Talijanka iz Pule pa sam odrastao s podjednakom ljubavlju prema svemu hrvatskom, kao i talijanskom. Ovo je bio način da to i izrazim.
Jednom ste rekli da se najbolje uči promatrajući dobre redatelje na djelu. Tko su bili vaši najbolji učitelji? – Steven Spielberg, uz kojeg sam proveo dvanaest godina kao pomoćnik redatelja. Od njega sam najviše naučio o tome kako se prave filmovi. Učio sam, međutim, i od loših redatelja, ali vam neću reći na koga mislim. Sada, pak, učim na svojim pogreškama, ali i pogocima.
Vaš posljednji redateljski rad je serijal “Falling Skies” čiji je izvršni producent Steven Spielberg. Kako je bilo ponovno raditi s njim? – Uvijek rado radim za Spielbergovu filmsku kuću Dreamworks. Spielberg i njegovi ljudi često me pozivaju, a ja prihvaćam njihove ponude kad god mogu. Oni su mi kao neka vrsta filmske obitelji koja vjeruje u mene.
Josip Jurčić