Tko se jednom napije vode s Baščaršije, taj iz Sarajeva otići ne umije. Mislila sam da se tako kaže samo u Sarajevu, ali i Katalonci imaju svoju izreku: tko se napije vode na fontani Canaletas u ulici Las Ramblas, taj se uvijek vraća u Barcelonu. Za mene bi vrijedilo: tko prvi put u Španjolskoj isproba kremu za lice Skeyndor, drugi put već doputuje kao njihov gost i njihovo zaštitno lice za Hrvatsku. It’s good to be me…
Ta će se krema naći kao poklon uz moj novi DVD “Trideset uživo” koji uskoro izlazi – u crvenoj plišanoj kutiji zamotana u veselu šarenu maramu Estare Culto.
EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE: Severinin provod u Kataloniji
Prvi put sam u Barcelonu otputovala na koncert Bossa – Brucea Springsteena, i kad mi se “ukazao”, nisam više imala potrebe razgledati grad. Istina, posjetila sam tada i Picassov muzej, ali to je bilo sve. Ovo je bio moj “popravni” iz Barcelone. Odsjeli smo u hotelu Casa Fuster, koji je sam po sebi spomenik kulture, i u kojem slika Woodyja Allena stoji uokvirena na recepciji: on ponekad dođe u hotel, u njihov Café Vienés, pa u njemu zasvira sa svojim jazz-bandom.
Eksplozija boja Moja rodica Nena i ja sredile smo se kao pravi turisti, i naoružane fotoaparatima krenule u osvajanje zavodljivog glavnog grada Katalonije, pokrajine s vlastitom zastavom, vlastitim jezikom i snažnim nacionalnim pokretom. Ali sve to se ne kuži na prvu, nego tek u razgovoru s iznimno šarmantnim domaćinima. Prvi dan smo, po mojoj želji, otišle u Figueres, rodni grad Salvadora Dalija, u kojem je i Teatre-Museu Dali, koji je on osmislio. Moj prvi dojam “drž’-me-jer-ću-past-u-nesvist” trajao je puna četiri sata, koliko smo provele na ovom Dali-planetu, u eksploziji boja i emocija, povlačeći svako malo za rukav nekog Šveđana ili Engleza, s iskešenim “please-make-a-picture” osmjehom.
Eros na sceni Barcelona nudi sve – ugodne barove, transseksualne kabaree, super klubove u četvrti Raval. A nudi i flamenko! Gledala sam flamenko na televiziji, ali ona ne prenosi strast od koje mi se stvara knedla u grlu kad plesače i svirače flamenka gledam uživo. Bože, kakav eros! Kao što je posve različito gledati na Fashion TV-u haljinu Caroline Herrere, Venecuelanke čija je kći udana za španjolskog toreadora Miguela Báeza, i tu istu haljinu osjetiti pod prstima.
Crna Gospa Nakon flamenka vam odmah dođe da izmolite tri Očenaša i pet Zdravomarija… za svaki slučaj. Zato smo sutradan otišle u Montserrat, svetište udaljeno sat vremena vožnje od Barcelone. Ondje se nalazi Gospa koja je izdjeljana iz jednog komada drva, ali joj je lice nekim čudom potamnjelo, pa je zovu Crna Gospa. Njoj se mole svi, a onamo se prije svake utakmice dođu pomoliti i nogometaši Barcelone. Da mi je znati što i kako oni to mole? Bit će, mole: Gospe moja, daj mi par golova i pokoju manekenku. Ako slučajno legenda s početka priče ne upali, ona s vodom iz fontane Canaletas, ja sam se – za svaki slučaj – pomolila Gospi da mi još kojom prilikom “posvitli” put do Barcelone.
EKSKLUZIVNE FOTOGRAFIJE: Severinin provod u Kataloniji
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli Severinin tekst o prekrasnim danima u Kataloniji pronađite u tiskanom izdanju Glorije (br. 827) ili se pretplatite na PDF izdanje