Hrvatske knjižare, baš kao i u cijelom svijetu, pretrpane su knjigama o mršavljenju i nutricionizmu: svakodnevno nam se nude čarobne dijete koje obećavaju vitkost, zdravlje i ljepotu. Postanu hitovi, traju nekoliko mjeseci, a onda se pojavi neki novi dijetni režim koji pobija sve do tada rečeno i druge baci u zaborav. Ipak, jedna je knjiga opstala na tržištu više od 20 godina, a to je “Jedem, dakle mršavim” francuskog autora Michela Montignaca (64), koji je prodao više od 17 milijuna primjeraka svojih izdanja u 40-ak zemalja diljem svijeta. Montignacova se metoda razlikuje od klasičnih dijeta jer ne zagovara odricanje, odnosno reduciranje kalorija, nego se zalaže za pravi izbor namirnica. Michel Montignac može se nakon gotovo tri desetljeća pohvaliti sjajnim rezultatima svoje metode jer je dokazao da je velika većina njegovih sljedbenika izgubila suvišne kilograme i, što je najvažnije, više ih nije vratila. Nedavno je u nas objavljena knjiga “Montignac za Hrvate”, dijetni priručnik prilagođen našim prehrambenim navikama, koji uz osnovna objašnjenja Montignacove metode mršavljenja nudi i mnoštvo ukusnih recepata. Knjiga će onima koji se bore s viškom kilograma zasigurno vratiti ljubav prema finom jelu i pomoći im, kako kaže Montignac, da smršave birajući pravu hranu.
Niste liječnik po struci, a već se godinama bavite dijetetikom i nutricionizmom. Kako je do toga došlo? – Iz očaja! Bio sam debelo dijete i zbog toga sam veoma patio. U mojoj su obitelji muškarci oduvijek bili pretili. Otac je težio 125 kilograma! Za razliku od moje braće, koja su se izvukla, ja sam, na žalost, naslijedio njegovu pretilost. Za mene je to postala prava opsesija. Nakon završenih studija političkih znanosti, zaposlio sam se u farmaceutskoj industriji, a to me približilo medicini. Počeo sam pratiti sve što se odnosilo na dijete i nutricionizam, proučavao sam istraživanja, čitao statistike i definitivno se uvjerio da su sve klasične dijete, koje se baziraju na reduciranom unosu kalorija u organizam, čisti promašaj. To sam, uostalom, i sam iskusio jer sam se nakon svih niskokaloričnih dijeta koje sam isprobao ponovno vraćao na staru težinu. Uz to sam i stalno vježbao, no ništa mi nije pomoglo. Bio sam toliko jadan da sam odlučio pronaći neko rješenje koje nije vezano za kalorije.
Ali to je temelj većine dijeta. I dalje se smatra da su ljudi, pogotovo u bogatim društvima, pretili jer jedu previše, a premalo se kreću. – To nije točno. Ako pogledate statistike u posljednjih sto godina, vidjet ćete da je početkom prošloga stoljeća u SAD-u i većini zapadnih zemalja bilo oko 2 do 3 posto pretilog stanovništva, a prava eksplozija pretilosti nastala je oko 1935. godine. Prije četrdesetak godina liječnici su se ozbiljno počeli baviti tim problemom te postavili teoriju kako su ljudi debeli jer jedu previše masnoća. Odredili su dijete za mršavljenje koje maksimalno reduciraju unos masnoća, odnosno kalorija. Prema istim statistikama, 1960. u Francuskoj muškarci su u prosjeku unosili 2800 kalorija na dan, a žene 2300, dok su 2005. muškarci smanjili unos kalorija na 2196 na dan, a žene na 1570. Dakle gotovo za 30 posto! U istom razdoblju pretilost je u Francuskoj porasla na 12,5 posto, premda u prosjeku svi konzumiraju mnogo manje kalorija i mnogo više vježbaju. U SAD je situacija još gora: pretilih je čak 36 posto. Najgore je što se u zapadnim zemljama sve se više debljaju i djeca. Dakle, režimi koji reduciraju kalorije posve su promašeni.
Ali kad smanjite unos kalorija ipak mršavite. – To se događa na početku, jer organizmu ukinete ono na što je navikao pa mora trošiti rezerve. No, nakon ne-kog vremena proces mršavljenja stane jer se tijelo prilagodi novonastaloj situaciji i nauči se funkcionirati s količinom energije koju mu dajete. Ali čim ponovo počnete malo više jesti, jer ne možete cijeli život gladovati, vratite sve kile i još ih dobijete više nego što ste imali.
Kako ste došli do metode koja se temelji na takozvanom glikemičkom indeksu namirnica? – Početkom osamdesetih, dok sam bio tri mjeseca na stažu u SAD-u, prvi sam se put susreo sa studijom o dijabetesu koja je tvrdila da konzumacija različitih ugljikohidrata izaziva različite glikemije. Naime, jedan ugledni američki profesor primijetio je da određeni ugljikohidrati kod dijabetičara ne izazivaju glikemiju, pa čak i ublažavaju dijabetes. To me zaintrigiralo pa sam ga pitao o reakcijama pacijenata i tako saznao da su neki dijabetičari, a zna se da ih je 85 posto pretilih, znatno izgubili na težini. Pitao sam ga bi li se to otkriće moglo koristiti za mršavljenje, a on mi je odgovorio da isprobam. To sam i učinio i u tri mjeseca, isključivo promjenom odabira namirnica, izgubio sam 16 kilograma! Od tada sam počeo intenzivno proučavati utjecaj ugljikohidrata na tjelesnu težinu i razradio svoju metodu koja posve drukčije pristupa problemu pretilosti. U ovih tridesetak godina pokazalo se da sam imao pravo i da su sve dijete koje se temelje na reduciranom unosu kalorija osuđene na propast.
Znači li to da iz prehrane treba izbaciti sve slatko? – Nikako! To je jedna od najgorih zabluda na kojima se temelje neke glasovite dijete. Moja se metoda bazira na odabiru namirnica koje imaju niži glikemički indeks.
Što to zapravo znači i kako to izgleda u svakodnevnoj dijeti? – To prije svega znači da se debljamo jer jedemo pogrešne namirnice i da moramo naučiti izabrati one prave. Pritom prvenstveno mislim na ugljikohidrate. Sve do 1976. mislilo se da svi ugljikohidrati imaju iste posljedice na glikemiju. Istraživanja su pokazala da to nije točno. Došli smo do zaključka da određene namirnice izazivaju veće glikemije, dakle količine šećera u krvi, a prema tome smo odredili njihov glikemički indeks od 1 do 100. Kad unosimo namirnice s manjim glikemičkim indeksom, glukoza je niža, pa stoga i količina izlučenog inzulina.
Što, dakle, smijemo jesti, a što ne? – Najvažnije je shvatiti da hrana nije naš neprijatelj, nego je nešto u čemu možemo uživati, dobro se osjećati i očuvati svoje zdravlje. Metoda Montignac nije dijeta kao i sve druge, jer nam ne oduzima fina, gurmanska jela. Važan je izbor namirnica. Ugljikohidrate treba izabrati prema glikemičkom indeksu, a za to se jednostavno ravnamo prema tablici. U prvoj fazi, koja traje dva do tri mjeseca, kad moramo skinuti višak kilograma, koristit ćemo namirnice s indeksom nižim od 35, a ima ih uistinu mnogo. Te namirnice su, dakako, prilog uz meso ili ribu koje možemo uvijek jesti pripravljene na jednostavan način – kuhane ili pržene na malo maslinova ulja. U drugoj fazi možemo prijeći i na ostale namirnice, ali pazeći da one s visokim glikemičkim indeksom ne jedemo prečesto. Najopasniji su pečeni i prženi krumpir, ali umjesto njega možemo izabrati grah, mahune ili leću. Za kuhanje možemo koristiti maslinovo ulje i pačju mast, a maslac i margarine trebamo izbjegavati. Trebamo izbjegavati i bijelo brašno. No, talijansku tjesteninu al dente, što znači da je tvrda pod zubom, odnosno da se kraće kuha, možemo jesti. I to s umakom od rajčica i bosiljka, ili nekim drugim povrćem, i začinjenu maslinovim uljem. Možemo jesti mliječne proizvode, ali dovoljan nam je jedan jogurt na dan, ili sir. To kažem jer žene često pretjeruju pa za “dijetni” ručak znaju pojesti cijelo pakiranje sira. Ako volite sir, jedite svježi, kravlji, iz kojeg je dobro ocijeđena voda. Jedite sirovu mrkvicu, a kuhanu izbjegavajte jer je njezin glikemički indeks tri puta veći. Uvijek je bolje jesti manje kuhane namirnice. Uostalom, na taj način bolje sačuvaju svoju nutricionističku vrijednost.
U vašoj tablici je navedena i čokolada? – Crna čokolada, koja ima više od 70 posto kakaa, može se slobodno jesti. Bitno je ne jesti čokoladne kekse, štangice i ostale industrijske proizvode koji su prekriveni čokoladom. Nakon prve faze može se piti i vino, bolje crno, i šampanjac. Naravno, u umjerenim količinama. Možete jesti i gusju jetru. Francuzi su to oduvijek jeli i bili vitki, a onda su stekli loše prehrambene navike i danas jedu sve više industrijsku, rafiniranu, odnosno umjetnu hranu i zato se debljaju. Ankete su pokazale da 70 posto mladih djevojaka ne zna ispeći jaje na tavi. Trebamo se vratiti nekadašnjim prehrambenim navikama i dobrim, kvalitetnim, namirnicama. Trebamo obnoviti naše kulinarsko umijeće i prenijeti ga na mlade generacije. To je dio kulture življenja. A bit ćemo vitki, zdraviji i uživati u finoj hrani.
Ingrid Badurina Danielsson
TABLICA GLIKEMIČKIH INDEKSA
Ugljikohidrati s visokim glikemičkim indeksima 110 – Pivo 95 – Krumpir pečen u pećnici, prženi krumpirići, škrobno brašno od riže, modificirani škrob 90 – Pire od krumpira i čips 85 – Med, bijelo pecivo, kuhana mrkva, kukuruzne pahuljice, riža, kolač od riže i nabujak od riže 80 – Kuhani bob 75 – Bundeva i lubenica 70 – Šećer, bijeli kruh, rafinirane zaslađene žitarice, čokoladne pločice, oguljeni kuhani krumpir, zaslađeni i gazirani napici, keksi, kukuruz, bijela riža, rezanci, ravioli i valjušci 65 – Grožđice, kruh od miješanog brašna, krumpir skuhan u kori, cikla, zaslađeni džemovi i marmelade 60 – Griz, riža dugog zrna, banana i dinja 55 – Kuhani bijeli špageti 51 – Prhki keksi
Ugljikohidrati s niskim glikemičkim indeksima
50 – Cjelovita riža, batata i tjestenina od cjelovitog brašna 45 – Špageti al dente 40 – Grašak, nezaslađene cjelovite žitarice, zobene pahuljice, smeđi grah, nezaslađeni voćni sokovi, raženi kruh, sladoled s alginatima, integralna i tjestenina al dente 35 – Divlja riža i kvinoa 30 – Sirova mrkva, mliječni proizvodi, bijeli grah, smeđa i žuta leća, slanutak, jabuke, kruške, naranče, mahune i rezanci od soje 22 – Nezaslađena marmelada, svijetlozeleni svježi grah, raspolovljeni suhi grašak, crna čokolada (više od 70 posto kakaa) i fruktoza 15 – Soja, kikiriki, orasi, lješnjaci, bademi, svježe marelice, zeleno lisnato povrće, rajčice, patlidžani, češnjak i luk
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....