Holivudski glumac Jake Gyllenhaal (29) odrastao je uz filmove: otac Stephen je redatelj, a majka Naomi Foner cijenjena scenaristica. Kao i njegova tri godine starija sestra Maggie, danas također uspješna glumica, od najranije mladosti upoznavao je filmski svijet i već kao desetogodišnjak dobio prvu ulogu: u komediji “Gradski kauboji” uz Billyja Crystala.
Probio se prije osam godina, zahvaljujući glavnoj ulozi u danas kultnom filmu “Donnie Darko”. Za razliku od većine drugih mladih glumaca, koji su se pokušavali proslaviti ulogama u holivudskim spektaklima, Gyllenhaal je, naime, odabrao drukčiji put. Najčešće je birao uloge u financijski manje isplativijim, ali glumački zahtjevnijim nezavisnim filmovima. Taj mu se put isplatio kad je s Heathom Ledgerom 2005. snimio film “Planina Brokeback” i za ulogu homoseksualca, kauboja Jacka Twista, bio nominiran za Oscara.
U ljubavnom životu je manje uspješan: bio je u vezi s kolegicama Kirsten Dunst i Reese Witherspoon , ali nijedna nije prerasla u nešto ozbiljnije. No, možda je zbog toga sada jedan od najpoželjnijih neženja u Hollywoodu, a za taj status sad ima i dodatni adut – zbog uloge u filmu “Princ Perzije: Pijesak vremena” morao je vježbati kako bi nabildao mišiće. Akcijski spektakl o princu Dastani, koji uz pomoć lijepe princeze Tamine (glumi ju Gemma Arterton ), pokušava spriječiti urotu u kraljevskoj obitelji, promovirao ga je u holivudsku akcijsku zvijezdu, ali i pokazao da nije toliko ozbiljan kakvim su ga dosad smatrali. Uvjerili smo se u to i tijekom intervjua u londonskom hotelu Dorchester – veselo je odgovarao na sva pitanja i cijelo vrijeme zbijao šale.
Smeta li vam što se manje piše o vašoj glumi u “Princu Perzije”, a više o vašem mišićavom torzu? – Sumnjam da postoji holivudski glumac koji nije nimalo tašt. I meni laska kad svi pišu da dobro izgledam. Uostalom, to mi je bio posao, jer su mi producenti dobro platili da se nabildam. No, to nitko ne spominje. Smiješno je samo to što novinari sad mene ističu kao uzor, a većina ljudi nema ni vremena, a ni novca, da provode nekoliko sati dnevno u teretani. Zato se sad i zafrkavam da je tajna mojeg mišićavog tijela u šamponiranju.
Kako to mislite? – Jednostavno, pustio sam kosu i počeo je svaki dan prati šamponom i utrljavati balzam. To je, zapravo, dobra vježba, naravno, ako satima perete kosu pred ogledalom i tako istodobno bildate bicepse i tricepse. No, tajna je u tome da nikada ne uzimate 2-u-1 šampone, već zasebno koristite prvo šampon, a onda balzam. Samo tako možete dobiti mišiće poput mojih.
Je li bilo zabavno glumiti princa Dastanu? – Kao klinac sam obožavao Indianu Jonesa i film “Goonies”. Da mi je tada netko rekao da ću za dvadesetak godina glumiti u filmu poput “Princa Perzije”, mislim da bi mi mozak eksplodirao. Možda zvuči otrcano, ali ispunio sam dječačke snove kad sam snimio ovaj film.
Zašto dosad niste prihvaćali uloge u takvim filmovima? – Smatrao sam da se mogu dokazati kao glumac samo u ozbiljnim, dramskim rolama. A onda sam se jednog dana zapitao – jesam li doista takav? Naime, zbog tih uloga ostavljao sam u javnosti dojam introvertne osobe koja se ne zna zabavljati. No, ja nisam takav. Obožavam zabavu i stalno se šalim s prijateljima. Zato sam odlučio da ću sebe kao glumca prestati shvaćati previše ozbiljno. Neki će, možda, reći da sam se promijenio samo zbog karijere, ali to nije točno. Zapravo se samo želim zabavljati.
Bojite li se da će vam nakon “Princa Perzije” redatelji prestati nuditi ozbiljnije uloge? – Moguće je, no ne treba previše razmišljati o tome kako vas drugi doživljavaju jer u tom slučaju nikad ništa ne biste napravili. Sto ljudi, sto ćudi, i suludo je i pomisliti da ih možete sve zadovoljiti. Zato pri odabiru nove uloge ne razmišljam o drugima, nego o sebi i o tome što bih ja volio raditi. Ako se ljudima to svidi, super, a ako zamrze mene ili filmove u kojima glumim, ne mogu ništa učiniti da to ispravim.
Prvi film snimili ste s 10 godina. Jeste li zbog glume propustili normalno djetinjstvo? – Nisam propustio nijedan važan dio djetinjstva. Išao sam u vrtić, u osnovnu i u srednju školu, a dvije godine i na fakultet, tako da sam sasvim normalno odrastao. Naravno, nešto sam sigurno propustio, ali to se događa svima. Želite li postati slavni fizičar, vjerojatno nećete dane provoditi na košarkaškom igralištu. A ako želite postati profesionalni košarkaš, nećete imati vremena za knjige. Nikad ne možete imati sve. Počeo sam glumiti kao dječak, no tek potkraj srednje škole sam se profesionalno posvetio glumi, tako da zbog nje nisam morao ništa zanemarivati.
Postoji li između vas i starije sestre Maggie prijateljsko rivalstvo? – Prije smo znali uspoređivati svoje filmove i uloge, ali je svako rivalstvo prestalo kad smo shvatili koliko je to glupo. Ona je ove godine bila nominirana za Oscara, i to mi je bio jedan od najljepših dana u životu. Nisam mislio kako me ona sad sustigla po broju nominacija, nego sam uživao i bio ponosan. Zapravo je to bilo i svojevrsno olakšanje. Ipak je ona moja starija sestra, pa je prirodno da ona nešto prva postigne, a da ja učim iz njenog iskustva.
Vjerujete li u sudbinu? – Vjerujem u inkarnaciju i reinkarnaciju. Ponekad i svakodnevno, jer se mijenjamo zbog onoga što nam se događa. Nisam ista osoba kakva sam bio na početku snimanja ovog filma. Vjerujem u prošle živote i u to da smo povezani s ljudima koje smo poznavali u prijašnjim životima. Povezuje nas sudbina.
Koliko su na vas utjecale istočnjačke religije koje ste upoznali na fakultetu? – Knjige o istočnjačkim religijama fascinirale su me još u srednjoj školi. A na fakultetu sam imao sjajnog profesora za taj predmet, pa je logično da me i dalje zanimao – iako su moji obiteljski korijeni posve drugačiji, jer je moja majka židovka, a otac kršćanin. Još ne shvaćam sve o vjeri, ali fascinantno mi je kako su se Tibetanci, svojedobno ratnički narod koji je vladao velikim dijelom središnje Azije, poslije okrenuli prema duhovnom. Mislim da je Dalaj-lama rekao kako je ono što danas Kina radi Tibetu dijelom i karma zbog onoga što je Tibet stoljećima radio Kini. Fascinira me zamisao da svijet funkcionira na takav način.
Meditirate li? – Naravno. Meditacija mi pomaže da bolje sagledam sebe, da se odvojim od vanjskih utjecaja i mišljenja te posvetim samome sebi. A u ovom poslu to mi je i te kako potrebno.
Josip Jurčić