Svakog gosta-pola dana dosta

Kad vama netko dođe u goste, nakon koliko vremena ga se želite riješiti? – Svi su dobrodošli, ali držim se devize: svakog gosta – pola dana dosta!

A kad vi odlazite u goste, kakve darove nosite? – “Dolazim ti ja, evo pršut nosim i vina…”, kao što pjevam na špici serijala “Stipe u gostima”.

Zovu li vas u Splitu i dalje Antiša, prema ulozi Hercegovca gastarbajtera u serijalu “Naši i vaši”, ili ste sad postali Stipe? – Zovu me i Antiša, i Stipe, i Jozo – prema ulozi oca iz Sviličićeva filma “Oprosti za kung-fu”. Ali ja se odazivam na – dobru janjetinu.

Zašto ste se tako dugo opirali da imate mobitel? – Nisan ga triba ni nabavljat’: sad mi žena uvik zna di san. Vraga zna.

Koju svoju ulogu, kazališnu, televizijsku ili filmsku, smatrate svojim životnim ostvarenjem? – Počelo je s Martinom u kazališnoj predstavi “Mali libar” Marka Uvodića Splićanina, a poentiralo s Antišom u “Našima i vašima”, jer su to uloge koje su mi dale prepoznatljivost.

Kad vam je bilo najteže glumiti? – Ujutro, 25. studenoga 2001., kad mi je umrla majka, a ja sam u Zagrebu snimao film “Duga mračna noć”. Nisam htio otkazati snimanje, i tek kad sam završio svoje scene, otišao sam sa seta.

Otkad su brkovi vaš zaštitni znak? – Oduvijek, jer je muškarac bez brkova k’o misto bez kampanela.

Koji je vaš recept za skladan brak? – Recept je vrlo jednostavan: slušaj ženu i, naravno, majku njenu!

Jeste li sa suprugom Matijom podijelili kućanske poslove: koji su vas zapali? – Podijelili smo ih, ali tako da – di ona okom, ja skokom. Ja sam, inače, zadužen za ribu i meso na gradele. Supruga i kćeri ne daju mi, međutim, prati suđe i peglati robu.

Tko češće, vi ili supruga, odlazi na splitski Pazar? – Žena me ne pušta samog jer meni vole naplatiti skuplje. Daju mi dobru robu, ali zapapre cijenu jer kažu da onaj tko se pojavljuje na televiziji, ima novca.

Buni li se supruga da vas prečesto nema kod kuće? – Buni se jedino kad je loše dogovoren honorar pa kaže da samo gubim vrijeme. Ona pažljivo proučava svaki moj ugovor, a uskoro će se toga prihvatiti starija kći Iva koja sprema diplomski ispit na pravnom fakultetu, pa ja više neću morati čitati ugovore.

Što ste supruzi darovali za srebrni pir? – Proslavili smo ga lanjskog kolovoza, a to što mi je supruga darovala i ja njoj nije za javnost: to je naša slatka tajna. Kćeri su nam poklonile umjetničku sliku koju smo žena i ja dugo priželjkivali.

Tko je bio popustljiviji u odgoju kćeri, vi ili supruga? – Obje stalno govore “definitivno tata”. Ivi, budućoj pravnici, je 25 godina, a Luciji, koja je diplomirala turizam, 24.

Jeste li, kao Dalmatinac, ipak priželjkivali i sina? – Ja sam više od Dalmatinca – ja volim kćeri. Sin nije uvijek sin, kao što svaki muškarac nije uvijek muško.

Kako često svoje kćeri zapitate: “Kad će unučad?” – Volio bih ja imati unučad, ali onda ću, šalim se, morati spavati s babom. Kćeri kažu da bismo za javnost mogli staviti fotografiju naš četvero i fotomontažom dodati onog malog Kineza koji glumi mog unuka u filmu “Oprosti za kung-fu”.

Je li teško živjeti s tri žene: čija je riječ u kući ipak zadnja? – Moja je zadnja – uvijek ih poslušam.

Kad birate odjeću, u čiji se modni ukus najčešće pouzdajete? – U ukus njih tri – od straha da ne bih pao u nemilost Fashion Gurua.

Jeste li ikad požalili zbog svoje iskrenosti? – Iskrenost smatram vrlinom, no može biti i mana. Nikad ne žalim jer dobro ispečem, pa tek onda rečem. Nisam brzoplet.

Jeste li ljubomorni? – U golemim količinama… ali pozitivno.

Koju osobinu ne možete tolerirati? – Laž i podlost. “Nije meni što mi netko laže, već što misli da mu ja virujem”, kako bi rekli u mom Aržanu.

U čemu ste najzahtjevniji? – U točnosti. Mrzim kašnjenje. Ako ja zakasnim, znači da se, nedajbože, nešto dogodilo.

Koja vam je najdraža marenda? – Tripice, po zagrebački fileki, ili kako bi rekli u Poljičkoj Republici – drob i kompire. Najbolje ih pripravlja moja žena, iako ih još nikad nije kušala. Kad ih napravi, uvijek se skupi društvo i netko donese dobro vino.

U prosincu ćete navršiti 50 godina: spremate li feštu za taj okrugli rođendan? – Dogovorili smo se: s pripremama počinjemo s prvim dan nakon Velike Gospe, sredinom kolovoza. Bit će to fešta za pamćenje. Najvjerojatnije u mom rodnom Aržanu.

Živite li još na Zenti, dijelu Bačvica? – I dalje sam na Zenti. Kćeri još žive s nama i držim se one narodne “gdje čeljad nije bijesna, ni kuća nije tijesna”. Imam i mali vrt. Ja sam stalno na zemlji, prizeman sam čovjek, ne volim visine, osim leta avionom.

Kako se najradije odmarate? – Samo se u Aržanu odmoriti mogu slušajući tišinu.

Jagoda Zamoda