Na snimanje serijala “Najbolje godine” na brdovitom Žumberku, 30-godišnja beogradska glumica Katarina Radivojević stigla je s Manhattana gdje je na Off-Broadwayu glumila u predstavi “Painkillers” srpske redateljice Sane Beštić. U New Yorku su je mediji prozvali srpskom Angelinom Jolie, a u Hrvatskoj je uspoređuju s glumačkom divom Enom Begović. Inače, naši su je gledatelji mogli vidjeti u humorističnom serijalu “Policajac s Petlova brda”, u kojem je još kao 12-godišnja djevojčica počela glumiti jednu od četiriju kćeri Ljubiše Samardžića.
Umjesto sporednih uloga, koje su joj ljetos nakon debija na Broadwayu nudili u Americi, radije je odabrala glavne uloge u Hrvatskoj i Srbiji: fatalnu ljepoticu Lorenu Levaj u “Najboljim godinama” (koje se prikazuju na Novoj TV), i muškobanjastu Helenu Herceg u serijalu “Sva ta ravnica”, što ga je usporedno snimala u selu Kulpin kod Novog Sada. Stoga je sve donedavno bila rastrgana između Zagreba, u kojem boravi od kraja srpnja, a ostat će do ožujka sljedeće godine, i Beograda, u kojem od devetnaeste godine živi u vlastitom stanu. Gdje izlazite nakon snimanja? – S društvom iz serijala samo dvaput sam izišla u grad i tri puta u restoran, što je za mene, blago rečeno, poražavajuće. U New Yorku sam u tri mjeseca svaku večer tulumarila. Doduše, nisam radila kao sada dvanaest sati na dan, nego sam ili danju imala probu, ili na večer predstavu u Lion Theatreu, a noć je bila za provode. No, kažu mi da u Zagrebu i nema ludog provoda do ranih jutarnjih sati. Jeste li barem uspjeli putovati po Hrvatskoj? – U početku nismo snimali vikendom pa sam dva vikenda provela u Poreču i Rovinju. Moj tata je nekoć dolazio u Istru: pričao mi je o otočiću Katarini do kojeg bi iz Rovinja preplivao na tamošnju nudističku plažu.
Jeste li i vi nudistica? – Da, samo ljeti, kad mjesec dana provedem na Adi Bojani, otoku na jugu Crne Gore, na granici s Albanijom, gdje dolaze mnogi glumci i umjetnici. Ujutro propješačim sedam kilometara dugu plažu čiji je pijesak, nalik na vulkanski, ljekovit za zglobove.
Kad se uspijevate vidjeti sa svojim dečkom Vukom Miškovićem, crnogorskim biznismenom koji živi u Milanu? – Vrlo rijetko. Proveli smo zajedno vikende u Dubrovniku i Istri, vidjeli smo se u Monci na utrci Formule 1, obećao mi je da će uskoro doći u Zagreb. Nismo niti zajedno proslavili našu prvu godišnjicu: ja sam snimala na Žumberku, a on je tulumario na Hvaru. Bavi se uvozom automobila iz Italije u Crnu Goru i Srbiju, upoznali smo se prije nekoliko godina u jednom klubu na Ibizi, a ponovno smo se sreli lani na Adi Bojani. Tada sam se uvjerila u istinitost izreke; ljubav ti se desi kad to najmanje očekuješ. Kako se nosite s imidžem seks-bombe koji vas prati? – Meni to tako površno zvuči zato što je tabloidno novinarstvo u trendu, a kriteriji vrijednosti su sasvim poremećeni i zvijezda može postati svatko – čak i djevojka koja je sva ispunjena silikonima. Stoga posebno ističem da sam sto posto prirodna, nemam čak ni umjetni nokat, ili trepavice, ne bojim kosu, ništa nisam promijenila na sebi, a godinama sam ulagala u sebe. Nisam postala zvijezda nakon nekoliko estetskih operacija koje su me učinile atraktivnom i nekome zanimljivom. Zato ne volim kad me se naziva seks-bombom jer me se svrstava u red istih tih žena, a ja onamo ne spadam. Moj izgled je samo moj plus, ja nisam estradna zvijezda i u prvom se redu smatram glumicom i umjetnicom.
Jagoda Zamoda
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst možete pročitati u novom broju tjednika Gloria (br.771) ili se pretplatite na PDF izdanje.