Nakon četiri godine provedene u ratnom Iraku i Afganistanu, otkuda je izvještavao kao suradnik američke televizijske kuće Fox News Channel, HTV-ov novinar, rođen u Zagrebu prije 43 godine i odrastao u Zaboku, vratio se – na godinu dana – u matičnu kuću, odnosno u rodni grad k supruzi Đurđici Klancir, novinarki, i sinu Leonu.
S obzirom na to da ste prije četiri godine smijenjeni s mjesta urednika i voditelja emisije Otvoreno, kakav je danas vaš status na HTV-u? – Prekriven je slojem pustinjskog pijeska i prašine. Koji je grad pogibeljniji za novinare: Bagdad ili Kabul? – Najpogibeljnije je ono mjesto odakle se nikad ne vratite. Jeste li na terenu imali svoje rituale za sreću? – Nisam. Dovoljni su mi bili zdrav razum, zaštitna oprema, gumena traka za zaustavljanje krvarenja i prvi zavoj, ako me rane, a imam i policu životnog osiguranja za svoju obitelj. Što mora znati svaki ratni izvjestitelj? – Treba znati kamo odlazi i imati nekoliko dobrih ideja kako se s tog mjesta vratiti.
Što je vaš životni moto? – Ne mogu promijeniti ništa što je iza mene, ali mogu utjecati na sve što je ispred mene.
Tko je vaš novinarski uzor? – To je Đurđica Klancir. Kao negdašnja glavna urednica Globusa, a donedavno i poslovnih novina te portala Business.hr, nikad nije odustala od svojih novinarskih uvjerenja.
Bez čega nikad ne biste otišli na zadatak? – Bez televizijske kamere.
Kako se najbolje opuštate? – Gledajući zalazak sunca na Braču i šetajući udomljenu kujicu pasmine beagle, koju su prije spašavanja mučili i lomili joj kosti, a na posljetku je postala najplemenitija životinja na svijetu.
Je li vam u Bagdadu pomoglo iskustvo s ratišta u Domovinskom ratu? – Da, pomoglo mi ju, jer sam tada naučio da mogu podnijeti miris tople ljudske krvi u blatnjavom rovu u Mošćenici pokraj Siska…
Bez koga ne možete zamisliti život? – Bez 13-godišnjeg sina Leona.
Što vaš sin i supruga misle o vašem angažmanu za Fox News Channel? – Iako im je bilo teško, mislim da su razumjeli zašto mi je bilo važno biti u Bagdadu. Kako ste uspjeli održati brak na daljinu? – Dok dišeš i voliš, ne postoje nemoguće stvari. I u braku i bez njega.
Kakav ste roditelj? – Onaj koji je spreman učiniti sve, baš sve za osmijeh svojeg sina.
Što biste sa sobom ponijeli na pusti otok? – Kao i mnoge naše manekenke – dobru knjigu.
Na što biste potrošili posljednji novčić? – Na dobru knjigu. Nikad ne znaš kad možeš završiti na pustom otoku.
Što ste spremni učiniti za ekskluzivnu priču? – Riskirati. U kojim situacijama zaobilazite istinu? – Kada vjerujem da mogu zaobići bol i patnju koju bih nekome nanio. Koji je najneugodniji trač koji ste čuli o sebi? – Najneugodniji tračevi nikad ne dolaze do nas. I znaju ih svi – osim nas.
Što biste promijenili kod sebe? – Ništa. S godinama naše mane pretvaramo u šarm i u osobnost.
Što vas može izbaciti iz takta? – Nakon što sam davno savladao prelazak s operativnog računalnog sustava Windows na Apple Mac OS, više me ništa ne može iživcirati.
Svirate li još u bandu Zadruga? – Koliko znam, još mi čuvaju mjesto. Što najprije primijetite na ženi? – Šarm i stil.
Što je vaša najveća vrlina? – Ne vjerujem u mržnju i u osvetu kao životni stil. A mana? – Vjerujem ljudima koje volim i kad znam da ne govore istinu. Gdje se vidite za deset godina? – Uz more na Braču, gledajući zalazak sunca s nekim koga beskrajno volim.
Tanja Vučičević