Razgovarao Josip Jurčić Posljednjih godina sve više filmskih zvijezda prihvaća uloge u televizijskim serijalima, a među njima je i britanski glumac Tim Roth (51). Zahvaljujući ulozi u serijalu “Laži mi”, koji se prikazuje i kod nas, postao je poznat diljem svijeta. Iako je glumio u iznimno uspješnim filmovima poput “Paklenog šunda”, “Svi kažu volim te” i “Vincent & Theo” te bio nominiran za Oscara za ulogu u filmu “Rob Roy”, najpopularniji je zbog uloge dr. Cala Lightmana, stručnjaka za otkrivanje lažljivaca u serijalu “Laži mi”. No, unatoč televizijskom uspjehu, njegova prva ljubav i dalje ostaje film. Posljednjih godinu dana snimio ih je četiri, a među njima je i drama “Broken”, prikazana na Filmskom festivalu u Cannesu, u kojem mu je partnerica sarajevska glumica Zana Marjanović. Tim Roth živi s modnom dizajnericom Nikki Butler s kojom ima sinove Timothyja Huntera (17) i Michaela Cormaca (16), a iz prijašnje veze s Lori Baker ima i sina Jacka (28). Kako ste se pripremali za ulogu stručnjaka u otkrivanju laži? – Pomogao mi je dr. Paul Ekman, stručnjak specijaliziran za mikroekspresije, koji je toj grani znanosti posvetio cijelu karijeru. Uz dobro razrađen sustav znakova moguće je znati kada osoba laže, pa čak i ako ne progovori nijednu riječ. Ekman dokazuje da za ispitivanje ne treba mučiti optuženika, nego ga pozorno gledati. Po čemu se “Laži mi” razlikuje od većine drugih serijala? – Paul Ekman radi nešto jedinstveno, a mi njegovim znanstvenim spoznajama dajemo televizijski okvir. Naravno, moramo im pridodati i intrigantne zaplete inače bismo brzo dosadili gledateljima. Koliko se snimanje televizijskog serijala razlikuje od rada na filmu? – Na televiziji se snima mnogo brže i svaki dan se napravi mnogo posla. Kad sam se vratio filmskoj glumi, sve mi se činilo usporenim, pa sam se ljutio na kolege jer mi se činilo da sve nepotrebno otežu. No, brzo sam shvatio da sam ja taj koji griješi. Snimanje filma ipak je mnogo detaljniji proces za koji je potrebno više vremena. Kako je bilo raditi sa Zanom Marjanović koja glumi vašu ljubavnicu u filmu “Broken”? – Sa Zanom je tako lako glumiti jer je ona dobra djevojka. Redatelj se jedno vrijeme dvoumio hoće li naši likovi postati ljubavnici ili će jednostavno cijelu tu ljubavnu priču izbaciti iz filma. Bilo mi je drago što ju je ostavio, jer je ta ljubavna priča vrlo dirljiva. Prošlo je već 13 godina od vašeg redateljskog debija “The War Zone”. Kako to da još niste pronašli priču koju biste poželjeli režirati? – Bilo je divno iskustvo snimati “The War Zone” jer obožavam raditi s glumcima, davati im upute i uvoditi ih u svoj svijet. No, jednako tako svidio mi se i onaj dio koji inače ne vidim, rad u montaži, svakodnevne brojne odluke na setu, uključenost u svaki detalj… Sve bih to volio ponoviti, no, na žalost, kao glumac mogu na nekom filmu raditi nekoliko tjedana i onda se posvetiti drugome, ali kao redatelj morate svome filmu dati barem dvije godine svoga života. Imam djecu i moram redovito zarađivati, no možda se vratim režiji kad oni odrastu. Zanima li vaše sinove gluma? – Najstariji sin Jack živi u Londonu i uglavnom glumi u kazalištu. No, izgleda da će mlađi krenuti drugim putem. Najmlađi Michael je glazbenik i to vrlo dobar, dok Timothyja zanima filmska režija. Kritiziraju li vas kad gledaju vaše filmove? – Vrlo su kritični. Smiju se lošim filmovima, a u dobrima samo traže neku moju grešku. Međutim, i to se u posljednje vrijeme mijenja jer su sada dovoljno odrasli da gledaju i neke starije filmove. Jako im se svidio “Pakleni šund”, pa sam trenutačno velika faca u kući. Uostalom, snimio sam i film “Gridlock’d” u kojem sam glumio s reperom Tupacom Shakurom, a za moje sinove to je najveće moguće dostignuće. Žalite li za nekim propuštenim ulogama? – Žao mi je što sam odbio uloge u dva filma redatelja Alana Clarkea, koji mi je mnogo pomogao u karijeri. S njim sam snimio debitantski film “Made in Britain” i naučio gotovo sve što znam o glumi. Dva filma koja smo mogli snimiti su “The Firm”, priča o nogometnim huliganima u kojoj je glavnu ulogu ostvario Gary Oldman, i “Contact”, film o britanskim vojnicima u Sjevernoj Irskoj.► Prvi sam odbio jer sam bio glup i mislio da nakon “Made in Britain” ne bi bilo dobro ponovno glumiti u filmu o nogometnim huliganima, a drugi nisam mogao snimati jer mi se u to vrijeme rodio sin Jack. Bili su to mali televizijski filmovi koji vjerojatno ne bi utjecali na moju karijeru, ali žao mi je što ih nisam snimio, a jedan od razloga je i taj što je Clarke preminuo nekoliko godina poslije i više nikada nismo imali priliku surađivati. Kojim se još redateljima divite? – Ken Loach je moj heroj. Njegove filmove mogu stalno gledati. Žao mi je što nisam imao više prilika raditi s njim. Snimili smo samo jedan zajednički film. On nije samo odličan redatelj nego i prekrasna osoba. No, on ne želi angažirati glumce koje gledatelji prepoznaju, pa zato nisam mogao glumiti u njegovim filmovima čim sam postigao prvi uspjeh. U mladosti ste studirali kiparstvo. Žalite li što niste završili taj studij? – Upisao sam kiparstvo na umjetničkoj školi Camberwell College of Art, no nakon što sam, igrom slučaja, dobio ulogu u školskom mjuziklu “Dracula Spectacular”, poželio sam postati glumac. Profesori na kiparstvu rekli su mi da mogu jedan semestar studirati glumu i onda se, ako tako odlučim, vratiti na njihov odjel. No, gluma mi se tako svidjela da više nisam ni razmišljao o povratku. Što vas je toliko privuklo glumi? – U glumu sam se odmah zaljubio, i to zato što mi je od prve sekunde bila zabavna. Kada sam na pozornici ili ispred kamere, nikad mi nije dosadno. Jednostavno, uživam u ovom poslu. Naravno, ima u njemu i neugodnih situacija, no one su ipak mnogo rjeđe. ■
