Svoga tijela gospodar

Premda je 35-godišnji zagrebački koreograf i plesač Staša Zurovac stekao status najtraženijeg hrvatskog koreografa – osim u riječkom kazalištu HNK Ivana pl. Zajca, gdje je od 2003. ravnatelj Baleta, radio je u Splitu, Ljubljani, Beogradu i Novom Sadu, a njegove predstave znalci opisuju kao “uzbudljive, urnebesne i zavodljive”, zagrebački su ih gledatelji rijetko mogli vidjeti. Stoga se s nestrpljenjem očekuje Zurovčev povratak na veliku scenu nacionalnog kazališta s predstavom “Dance macabre”, čija je premijera 15. ožujka. – Nadahnuće za predstavu dobio sam u “kreativnim razgovorima” sa suprugom Oljom, koja je plesačica i moja asistentica. Tako smo svoj “ples smrti” osmislili prema slikama iz romana “Hazarski rječnik” Milorada Pavića. Iako je tema na prvi pogled teška, u našoj predstavi ima vedrine: vjerujemo, naime, da život bez smrti ne bi imao smisla, da mu tek konačnost daje ljepotu i začudnost – priča Staša Zurovac. Svoju suprugu i najbližu suradnicu, 40-godišnju prvakinju baleta Olju Jovanović-Zurovac, upoznao je prije 17 godina, vjenčali su se 2001., a prije četiri godine dobili su sina Lava. – Kad sam ga upoznala, Staša je bio dugokosi klinac, koji me nakon proba nasmijavao na tramvajskoj stanici. Privukao me smislom za humor i pažnjom: kad mu je do nekog stalo, Staša se daje do kraja. Razlika u godinama u početku mi je smetala, ali danas, nakon toliko zajedničkih godina, o tome više i ne razmišljam – smije se Olja Jovanović-Zurovac.

Spuštanje na zemlju

Rođeni Zagrepčanin, Staša se baletom počeo baviti kao 7-godišnjak kad su ga roditelji (otac Anatolij bio je veslač i hrvač, a majka Tanja je arhitektica) upisali u baletnu školu i na sportsku gimnastiku. – U pubertetu sam previše narastao da bih mogao nastaviti s gimnastikom, tako da mi je balet ostao jedini izbor – nastavlja Staša Zurovac i dodaje kako se uspjeh u baletu temelji na krvavom radu, brojnim odricanjima i frustracijama. – U našem poslu nijedna pozicija nije prirodna, tijelo se cijeli život opire tim vježbama. Osim toga, savršenstvo se teško postiže, tako da nas pedagozi stalno prisiljavaju da dajemo više i bolje. Stoga je, uz pljesak gledatelja na kraju predstave, najveća nagrada svakom plesaču osjećaj pobjede nad samim sobom, spoznaja da je postao svoga tijela gospodar – priča Staša Zurovac, koji ipak nikad nije zažalio što je svoj život posvetio baletu. Uz brojne profesionalne uspjehe, znojeći se na “štangi” stekao je i životnu suputnicu koja mu je i najbolji kritičar. – Koliko god visoko mišljenje imao o samom sebi i svojoj umjetnosti, Olja me uvijek u pravom trenutku spusti na zemlju, pa u nove projekte krećem s još većom voljom i snagom. Njezine riječi su mi najbolji poticaj da se nastavim umjetnički razvijati.

Kruno Petrinović