Tako je lijepa da mi zastaje dah

Majčinsto daje ženi neki poseban sjaj i snagu, što potvrđuje i 38-godišnja američka glumica Amanda Peet . Rođena Njujorčanka, koja se proslavila televizijskim serijalom “Jack i Jill” te komedijom “Ubojica mekog srca”, u kojoj je glumila s Bruceom Willisom, 19. travnja rodila je kćer Molly June. Samo dva tjedna poslije pojavila se na njujorškoj premijeri filma “Please Give” te gostovala u showu Davida Lettermana, gdje nije mogla izdržati a da ne govori o svojoj bebi. “Tako je lijepa da mi slama srce”, rekla je tada.

I premda je gotovo sve poslovne obveze odgodila kako bi se posvetila obitelji, nije propustila ni berlinsku premijeru svog novog filma, održanu kad je već bila u visokoj trudnoći. David Benioff (39), scenarist filmova “25. sat” i “Troja”, čuvao je njihovu stariju kćer, dvogodišnju Frances Pen, a za njujoršku premijeru nije mu bilo teško brinuti se i za Molly June, dok je Amanda Peet neumorno odrađivala svoje obveze. Na crvenom tepihu u Berlinu čak se hrabro pojavila u visokim potpeticama, no na intervju je ipak došla u udobnijim cipelama.

Koliko vas je promijenilo majčinstvo? – Sada sam mnogo umornija. Frances je sjajno dijete, spava preko noći, ali će vam svaka majka reći da je prvih nekoliko godina s djecom iscrpljujuće. Pogotovo ako, poput mene, uz djecu pokušavate održati karijeru. Otkako sam postala majka, manje razmišljam o sebi. Gledam kako djeci biti uzor, kako ih usmjeriti na ispravan put. Tu su, naravno, i praktične stvari, pa sad filmove odabirem i prema mjestu snimanja. Više ne idem na dva mjeseca u Europu, nego tražim uloge u filmovima koji se snimaju u blizini New Yorka. Znači li to da katkad prihvatite i ulogu koja vam se ne sviđa previše, ali vam odgovara zato što se snima blizu vašeg doma i dobro je plaćena? – Na sreću, zasad o novcu ne moram razmišljati. Imam ga dovoljno pa ne trebam prihvaćati uloge koje mi nisu atraktivne. Čak i da ga nemam, prvo bih ga pokušala zaraditi na neki drugi način, a tek onda bih prihvatila neku lošu ulogu. Jeste li pripremili Frances na dolazak sestre kako ne bi bila ljubomorna? – Ljubomora se ne može izbjeći. Imam sestru, pa znam da neće biti lako s dvije curice. Morali smo se dobro pripremiti. U Berlin ste došli u petom mjesecu trudnoće. Je li vas strah letjeti preko oceana? – S prvom kćeri radila sam do posljednjeg dana. I moja sestra, liječnica, pregledavala je pacijente na dan kad je rodila. Svi smo se u obitelji naučili raditi sve dok možemo. Hoćete li sada, nakon rođenja druge kćeri, uzeti dulji dopust, poput glumice Gwyneth Paltrow? – Da se moja karijera može usporediti s onom Gwyneth Paltrow, vjerojatno bih i ja odlučila pauzirati nekoliko godina. No, ovaj posao je prilično okrutan i vrlo brzo vas zaborave. Zasad ne znam koliko dugo neću glumiti. Ništa ne planiram. Sagledat ću situaciju i sa suprugom odlučiti kad je najbolje vratiti se na posao. Kada ste počeli snimati nakon rođenja prve kćeri? – Tek kad je Frances navršila deset mjeseci, ali onda sam snimala pet mjeseci zaredom. Srećom, ona odlično spava pa mi je dala da se odmorim i na setu nije bilo problema. Vaš je suprug scenarist. Kako to da niste glumili u nekom njegovom filmu? – Predivno je s koliko zanosa uranja u svoje priče i koliko pažnje posvećuje svojim likovima. To je i jedan od razloga zašto sam se zaljubila u njega. Voljela bih, naravno, da napiše dobru ulogu za mene, jer je predivno biti nečija muza, ali mislim da to nije dobro raditi na silu. Ako jednom osjeti da ima nešto dobro za mene – super. Ako taj trenutak ne dođe, i dalje ću ga jednako voljeti. Jednom ste izjavili da na setu znate biti svojeglavi i naporni za okolinu. Jeste li se promijenili? – Sad imam mnogo više strpljenja. Dok sam snimala serijal “Jack i Jill”, nisam shvaćala zašto treba toliko vremena da se snimi neka scena. Bila sam mlada i neiskusna, vjerovala sam da se svi moraju prilagoditi meni, glavnoj glumici. Tek sam poslije shvatila koliko sam bila naivna i koliko je bilo teško raditi sa mnom. Sada sam na setu opuštenija i ne zahtijevam stopostotnu pažnju.

Kako se suočavate s lošim kritikama? – Nadam se da sam otporna na njih. Na početku sam često dobivala grozne kritike. Sad mislim da je to bilo dobro. Da su me tada hvalili, vjerojatno ne bih toliko naporno radila, niti bih znala cijeniti sve što sam postigla. U siječnju ste proslavili 38. rođendan. Osjećate li pritisak konkurencije mlađih glumica? – Svake godine u Hollywood dolazi nova generacija glumica, pa je i normalno da već ulaskom u tridesete osjećate pritisak. No, nakon što sam snimila filmove s Diane Keaton i Catherine Keener, glumicama koje i nakon četrdesete imaju uspješne karijere, i to upravo zato što nisu popustile paničnom pritisku da moraju izgledati mlađe, bilo mi je lakše. Nadam se da ću i ja uspjeti slijediti njihov put. Ne razumijem zašto žene uzimaju botoks. On vas ne pomlađuje, nego vam samo izravna lice tako da svi znaju da ste ga uzeli.

Što biste učinili da vam neki producent postavi uvjet da uzmete botoks? – Kazala bih mu da angažira mlađu glumicu. Ili neka nađu kvalitetnog snimatelja koji će me znati pomladiti koristeći rasvjetu i kutove snimanja. Srećom, dosad sam radila s redateljima koji znaju što žele i nisu tražili takve stvari. Zapravo je jedino Bruce Willis htio da se promijenim. Smatrao je da su mi hlače preširoke te je od kostimografkinje zatražio uže, kako bih bolje izgledala. Bio je zbilja sladak.

Josip Jurčić