Ni naporni treninzi, ni udarci koje prima u boksačkom ringu nisu ništa naspram “sportskih aktivnosti” koje 33-godišnjem Stjepanu Božiću, bivšem svjetskom prvaku u supersrednjoj kategoriji, priušte njegovi sinovi, dvogodišnji Dominik i šestomjesečni Matej. Kao dvostruki tata stekao je bogatu praksu u hranjenju, presvlačenju, uspavljivanju i guranju kolica s klincima, ali i trčanju za Dominikom, koji je poput “živog srebra”. Sve te aktivnosti pomalo će mu, priznaje, nedostajati u Etiopiji, kamo je otputovao na pripreme za meč protiv Kostarikanca Henryja Porrasa, koji je zakazan 18. srpnja u Umagu.
Iako to, možda, izgleda kao bijeg od čuvanja djece i jedini način da se naspava te sve obiteljske obveze svali na leđa tri godine mlađe supruge Angeline, diplomirane kriminalistice, zagrebački boksač odabrao je Addis Abebu jer je to idealno mjesto za visinske pripreme, koje su nužne svakom kvalitetnom sportašu. A Stjepan to svakako jest jer trenutačno zauzima treće mjesto na ljestvici WBA Intercontinental te planira doći na vrh.
– Za sportaše su visinske pripreme važne jer to poboljšava krvnu sliku, a Addis Abeba, koju mi je preporučio bivši trener Nikola Borić – on ondje živi i trenira etiopske atletičare – ima idealne uvjete. Nalazi se između 2500 i 3100 metara nadmorske visine, a temperatura je cijele godine od 23 do 28 stupnjeva Celzija – objašnjava Stjepan, koji će ondje provesti 35 dana, s tim da će prvih deset dana biti sam i privikavati se (uglavnom će šetati i odmarati se), a potom će mu se pridružiti dvije godine stariji brat Vladimir i sparing-partner Duje Poštenjak.
Peta godišnjica braka
– Nemojte me ni pitati kako je supruga reagirala kad sam joj to priopćio. Čeka je organizacija građevinskih poslova u našem novom stanu u Gajnicama te još manje sna jer će briga oko djece sada biti samo na njezinim leđima. Ona se već dvije godine nije pošteno naspavala, a ja posljednjih nekoliko mjeseci ne uspijevam oka sklopiti. Dominik je aktivan danju i bunca u snu, dok Matej preko dana spava, ali zato oko jedan u noći počinje “show” koji traje do šest ujutro – otkriva Stjepan, dodajući kako ne zna što je napornije – noćna “dežurstva” ili dnevna jurnjava za Dominikom. Dječačić neprestano napucava loptu, juri na malom plastičnom automobilu, penje se na tobogan u parku… Pokazuje i interes za boks pa Stjepana, nakon što mu kaže: “Zboksaj tatu”, počne “udarati” šakama.
– Kad se rodio, supruga i ja smo rekli da ga nikad nećemo gurati u boks, zaključivši da od toga nema neke materijalne koristi, a zahtijeva mnogo odricanja. Ipak, zgroženi količinom nasilja na ulicama, u kojem obično stradavaju nedužni, promijenili smo mišljenje te sad želimo da se njime bavi rekreacijski. Mislimo da je korisno da se nauči braniti, tim više što je naš Dominik dobroćudan te, primjerice, nikad ne vraća onome tko ga udari ili gurne u parku. No, vidjet ćemo što će biti kad još malo odraste – kaže Stjepan, nježan otac, ali srčani borac u ringu, koji se boksom počeo baviti s 14 godina i otada mu je životna strast. Čak tolika da se u jednom trenutku – dok je u prosincu ove godine trenirao za meč u Sarajevu – odlučio odvojiti od obitelji. Tada se u novinama, doduše, pisalo da ga je supruga ostavila (istodobno su se pojavile i glasine o njegovim vezama s kriminalnim miljeom), no Stjepan tvrdi da nije bila riječ o bračnoj krizi.
– Pisalo se svašta, čak i to da mi je policija pretresala stan. Je li to istina, može se lako provjeriti. Supruga i ja smo zaista neko vrijeme bili razdvojeni jer sam ja po cijele dane trenirao, a ona sama nije mogla izići na kraj s dvoje male djece. Stoga se privremeno bila preselila majci, koja joj je pomagala – tvrdi Stjepan, koji se nada da će supruga uspješno “hendlati” Dominika i Mateja dok on bude na pripremama u Africi.
– Najviše mi je žao što ću 28. svibnja propustiti našu petu godišnjicu braka – priznaje Stjepan Božić – ali nastojat ću se iskupiti nekim darom iz Etiopije. Možda nekom malom žirafom.
Damir Leljak