Dječak Thomas Horn iz San Francisca dosad je bio samo ljubimac svojih djeda i bake, Mirka i Nadežde Novaković iz Našica, koji su željno iščekivali svako ljeto jer bi im tada dolazio u posjet. Ali uskoro bi mogao postati ljubimac posjetitelja kinodvorana diljem svijeta. Taj 14-godišnjak, naime, glumi glavnu ulogu u filmu “Jako glasno i nevjerojatno blizu”, koji je u konkurenciji za Oscara, a u drami o obiteljima koje su izgubile svoje bližnje u napadima na njujorške “blizance” 11. rujna 2001. kolege na setu bili su mu i slavni glumci Tom Hanks i Sandra Bullock .
Svoju prvu filmsku ulogu, jer dotad je glumio jedino velikog skakavca na školskoj priredbi, Thomas je dobio prije dvije godine zahvaljujući pobjedi u dječjoj verziji američkog kviza Izazov u Los Angelesu. Osvojio je tada 32 tisuće dolara i putovanje na Aljasku za sebe i obitelj – majku Biljanu i oca Ericka, liječnike u San Franciscu, te dvije godine mlađeg brata Philipa.
U tom kvizu zapazio ga je producent Scott Rudin i preporučio britanskom redatelju Stephenu Daldryju (filmovi “Sati”, “Žena kojoj sam čitao”) čija je ekipa tragala za darovitim tinejdžerom. Nakon dvadeset minuta audicije znali su da je upravo Thomas Horn dječak kojeg su uporno tražili među tri tisuće kandidata.
Radi snimanja filma lani prvi put nije mogao doći u Našice i Zagreb, ali zato ga je djed Mirko Novaković (79) posjetio na setu u New Yorku, gdje se uvjerio da dječak uživa zvjezdani status. No, Thomas je za djeda i baku, roditelje svoje mame Biljane (51), samo voljeni unuk koji svira pijanino, bavi se borilačkim sportovima, voli čitati, nazove ih svaku subotu na večer i – na što su posebno ponosi – tečno govori hrvatski. Za što su upravo oni zaslužni. Do Thomasovog četvrtog rođendana naizmjence su putovali u posjet kćeri, zetu i unucima u San Francisco. I ostajali ondje barem četiri mjeseca. Baka Nadežda (75), umirovljena učiteljica, pjevala je Thomasu dječje pjesmice i pričala bajke, a djed Mirko, umirovljeni ekonomist, odmah je zamijetio da je iznimno znatiželjno dijete.
– Postavljao mi je teška pitanja iz geografije i astronomije, na koja nisam znao odgovore. Zanimalo ga je, primjerice, na kojoj se temperaturi tali željezo, bakar ili aluminij, govorio da električna rasvjeta treba biti ekonomičnija. Kad bi on bio američki predsjednik, rekao je, svi bi ljudi imali posao i plaću, i nitko u San Franciscu ne bi živio na ulici. Kaže da ne bi htio biti doktor jer se mnoge bolesti ne mogu izliječiti, a žao mu je kad netko umre. Zanima ga i astrologija. Govori španjolski i uči mandarinski. Dobar je u kemiji i matematici. I meni često pronađe pogrešku u računu – priča Mirko Novaković koji je objavio nekoliko zbirki pjesama, u kojima je opjevao i svog darovitog unuka Thomasa, koji je kao trogodišnjak prvi put boravio u Hrvatskoj.
U Našicama, gdje je djetinjstvo provela njegova mama, te u Zagrebu, gdje je završila Jezičnu gimnaziju i Medicinski fakultet. Nakon odrađenog staža u našićkoj bolnici nije mogla dobiti specijalizaciju iz pedijatrije i iskoristila je preporuku jednog američkog liječnika, kojeg se dojmilo njezino izlaganje na međunarodnom kongresu u Dubrovniku, te je 1988. sreću okušala u Clevelandu. Ondje je specijalizirala toliko željenu pedijatriju, potom i onkologiju u Washingtonu. U Washingtonu se upoznala i sa svojim suprugom, nekoliko godina mlađim Erickom Hornom, očnim liječnikom podrijetlom s Floride. Povezala ih je, zapravo, Hrvatska.
Erickov je djed, također liječnik, 1946. radio u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” u Zagrebu, pa se Erick zainteresirao za svoju kolegicu Biljanu. Kad roditelji, zbog posla nisu mogli s Thomasom u Hrvatsku, kao desetogodišnjak prvi je put putovao sâm: u San Franciscu bi ga preuzele stjuardese, presjedao bi u Frankfurtu i na zagrebačkom aerodromu su ga dočekali baka i djed. A koliko ih voli, dokazao je lani kad je u školi trebao napisati sastavak o ženi koja je ostavila trag u njegovu životu. Opisao je svoju baku iz Zagreba – “koja mi je mnogo pomogla u mom kratkom životu, i šaljem joj milijardu svemira pusa”.
Jagoda Zamoda
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst o Thomasu Hornu pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.891) ili se pretplatite na PDF izdanje