Tko šljivi - šljive

No, šalu na stranu, uz sočne i mekane šljive isprepleće se i mnogo ugodnih asocijacija: pekmez od šljiva u mislima nas vraća u djetinjstvo, u bezbrižne dane kad smo baki pomagali čistiti voće i kuhati ga u loncu, uživajući u njegovu mirisu. Ipak, unatoč kvaliteti, ti modri jesenski plodovi, koji potječu iz Azije, danas su gurnuti u gastronomski zapećak.

Problem je u tome što se šljive i kad su svježe, na vrhuncu sezone, pripremaju uvijek na isti način. Čim se na tržnici pojave prve šljive, već se zna da će se od njih pripremiti savijača, pokoja pita, džem, te neizbježne okruglice… No, postoji mnogo načina kako se to fino voće može iskoristiti: njime se nadjeva svinjska pečenka, oko šljiva, inače bogatih vitaminom C, može se ‘omotati’ svinjski file, malo nasjeckanih svježih šljiva bez kože upotpunit će bogati, tamni umak s veprovinom. Sladak, ali i osvježavajući okus šljiva – što je posljedica ujednačenog omjera pet vrsta voćnih šećera i voćnih kiselina – mami nas da ga združimo s fetom ili nekim drugim, manje slanim sirom.

Šljive narezane na kolutove i sir treba zapeći zajedno u posudi premazanoj maslacem, i uživati u tom jelu uz desertno vino po izboru. I suhe su šljive u kuhinjama pomalo zaboravljene – dodajemo ih u kompote jer pospješuju probavu, ili u umak za pašticadu. No, njima se može nadjenuti perad, što će joj dati profinjen okus. Malo usitnjenih suhih šljiva pomiješanih s grubo mljevenim orasima idealan je nadjev za baklavu, a nadjevene suhe šljive su starinska poslastica koju danas malo tko priprema. Dovoljno je ukloniti im koštice, ispuniti ih grubo usitnjenim bademima, lješnjacima, grožđicama i poslastica je gotova. Uz malo volje i truda tom svima dostupnom voću porasla bi gastronomska vrijednost. I više nitko ne bi govorio – tko šljivi šljive.

Tanja Vučićević