Vjerujete li da petak 13. donosi nesreću? – Ma kakvi, nisam praznovjeran.
Je li vam se kada desio gaf na pozornici? – Bilo je svega. Od zaboravljanja teksta, zbog čega sam morao improvizirati, pa do toga da me “stisnu” leđa. Nedavno mi se to desilo u Nedelišću i Daruvaru pa sam koncerte odradio na barskom stolcu.
Što činite prije izlaska na pozornicu? – Uvijek uzmem pet minuta za sebe i koncentriram se. Ne bih, primjerice, želio da u Daruvaru kažem: “Dobra večer, Čakovec!” ili obrnuto.
Kako čuvate glas prije velikih koncerata? – Svako jutro prije kave pijem mlijeko s medom jer vjerujem da to čuva glasnice, no najvažnije je to što sam prije pet godina prestao pušiti. Bio sam pušač 20 godina.
Jeste li cigarete zamijenili nekom drugom ovisnošću? – Malo više jedem, ali, srećom, nisam sklon debljanju.
Koje vam je najdraže jelo? – Obožavam ribu na razne načine i uz nju čašu vina – crnog zimi, a bijelog ljeti. Tako sam valjda programiran.
Kako to da nikad niste otišli iz Bibinja? – Tu su mi korijeni, tu sam odrastao, klima mi odgovara, udaljen sam samo pet minuta od Zadra… Bibinje je nadahnuće za svaku našu pjesmu, od prve “Ne znan što me tebi vuče” pa do jednog od naših najvećih hitova “Croatio, iz duše te ljubim”. Opovrgnuo sam one koji su tvrdili da se karijera može napraviti samo u Zagrebu.
Što radite u slobodno vrijeme? – Supruga radi u zadarskoj bolnici pa ja podgrijem ručak koji je ona pripremila dan ranije, djecu vozim u školu i na slobodne aktivnosti, igram mali nogomet, brinem se o tridesetak maslina…
Jeste li kada razmišljali o duetu sa suprugom? – Pjevušimo svaki dan za vrijeme jutarnje kave, no profesionalno još nismo zapjevali. Možda bih je mogao pitati!
Što je potrebno za dobar brak? – Ljubav i tolerancija.
Koji je od vaša četiri sina najtalentiraniji za glazbu? – Svi su talentirani, ali najmlađi, Marko, koji će uskoro imati šest godina, pokazuje najviše smisla i interesa za glazbu. Ostali su više u sportu: Vice (15) i Ivan (12) u košarci, a Lovre (13) u nogometu.
Dajete li im savjete u vezi s djevojkama? – Nismo još došli do te teme, ali ne bih se ni želio miješati u njihov izbor.
Kojim vrijednostima ih učite? – Prenosim im ono što su moji roditelji Marija i Roko meni: da drže do obitelji i crkve, da pomažu drugima, da ne budu škrti…
Je li vam žao što nemate kćer? – Naravno da jest, no čovjek ne može imati sve u životu. Zdravlje djece mi je najvažnije.
Koga smatrate svojim uzorom? – One koji su ostavili nešto iza sebe. To je svakako Ljubo Stipišić, koji je pjesme naših predaka sačuvao od zaborava, i po čijoj smo zbirci pjesama “Intrade” nazvali svoju klapu. Cijenim i našeg prvog predsjednika Franju Tuđmana.
Imate li neki moto u životu? – Dobro je činiti dobro.
Damir Leljak