Tony Cetinski (43), jedan od najslušanijih i najprodavanijih domaćih pjevača, objavio je jedanaesti studijski album, “Opet si pobijedila”, i to pola godine nakon što je istoimeni singl “poharao” domaće i regionalne glazbene ljestvice. Tony i njegov tim – glazbeni producenti Miro Buljan, Nikša Bratoš i Igor Ivanović – nisu se žurili s objavljivanjem i “brusili” su ostale pjesme jer su htjeli biti sigurni da će svih četrnaest obarati publiku s nogu.
A i pjevaču je trebalo vremena da se sabere nakon privatnog kraha u rano proljeće, kad se nakon 12 zajedničkih godina – od kojih su četiri proveli u braku – razveo se od menadžerice Ivane Nobilo (36). S bivšom je suprugom ostao u prijateljskim odnosima, i dalje ih vežu poslovni interesi i agencija Nobilo i Cetinski, a zajedno se brinu o troipolgodišnjoj kćerkici Piji. Uz sve to, Tony izgleda sretno i zadovoljno, a ljetos je našao i novu ljubav – Opatijku Sandru Mulvaj, poslovnu ženu koja je od njega mlađa pet godina.
Jeste li tako tijekom razvoda od Ivane Nobilo proživjeli i pjesmu “Opet si pobijedila” i stihove “ali ne mogu otić’ od tebe tek tako, jer mi ne da ćud, da odem, da odeš, da postaneš bivša, a ja da postanem bivši i lud”? – Priznajem da mi nije bilo svejedno pjevati tu pjesmu koja je nastala u burnom razdoblju mog života. No, možda upravo u tome i jest njena veličina, jer sam smogao snage s publikom podijeliti ono najintimnije što osjećam. Tako je ispalo da sam se ovom pjesmom na neki način ispovjedio i olakšao dušu.
Što vam je bilo najbolnije tijekom razvoda? – Oni koji kažu da su sretno rastavljeni – lažu. Čovjek mora to doživjeti kao neki svoj poraz, no nakon njega treba smoći snage i krenuti dalje. Trenutačno sam najsretniji čovjek jer sam s bivšim ženama – i Antonelom i Ivanom – ostvario prijateljski odnos. A s Ivanom još i poslovno surađujem, tako da smo svakodnevno u kontaktu i funkcioniramo kao i kad smo bili u braku. Samo što ne živimo više zajedno…
Kako ste se sa suprugom dogovorili oko brige za kćer? – I tu funkcioniramo kao i u braku: svaki dan sam s malenom, odem po nju u vrtić i igram se s njom – osim kad sam na putu. Vidjevši kako se dogovaramo, čak nas je i socijalna radnica pitala jesmo li sigurni da se rastajemo. Kod nas nema onog “ponedjeljak je moj, a utorak tvoj”, jer ni Ivana ni ja nismo htjeli da malenu predajemo jedno drugom poput predmeta. Ona mora osjetiti da smo oboje uvijek uz nju, makar ne živimo pod istim krovom.
Izjavili ste da mrzite samoću: jeste li zbog toga nedugo nakon razvoda počeli novu vezu? – Bilo bi jadno da sam pronašao novu ljubav samo da ne bih bio sam. Mislim da se nitko ne osjeća dobro u samoći, iako je dobro na tri dana pobjeći od svih. Ja nisam osamljen jer oko mene su ljudi koje volim.
Marijana Marinović
Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli tekst pronađite u tiskanom izdanju tjednika Gloria (br. 927) ili se pretplatite na PDF izdanje