U potrazi za američkim snom

-Let’s go! Hit me again – bodrio je Ivica Ko­vačević sparing-partnericu u boksačkom ringu studija Punch, smještenog na križanju 79. ulice i Avenije Madison na Manhattanu. Dobrostojeća gos­pođa zrele dobi nije ni znala da je lijevim krošeom zahvatila hrvatskog televizijskog no­vinara i plesača, koji je u 32. godini od­lučio započeti novi život na novom kontinentu. Naime, Ivica se ljetos iz rodnog Zagreba preselio u New York, gdje s prijateljima, bračnim parom Mašom Pej­no­vić i Mirkom Simetićem, živi u dvosobnom stanu u Astoriji u Queensu i radi kao i­n­struktor boksa. S doz­vo­lom za ostanak u SAD-u nije imao problema: prije dvije godine na lutriji koju diljem svijeta organizira američka vlada dobio je green card (zelenu kartu), zah­valjujući kojoj može boraviti, raditi i kupovati nekretnine u Americi, a jedino ne može glasovati.

Centar svijeta

– Za lutriju sam se prijavio još prije četiri godine, na nagovor moje današnje cimerice Maše, koja je tada sa suprugom osvojila green card i preselila se u Ame­ri­ku. Kad su me prije dvije godine nazvali iz vladinog ureda u Americi i telefonski obavijestili da su me izvukli iz bubnja, prvo sam pomislio da me netko zeza, no tek kad mi je poštom stigla potvrda te sam pozvan na razgovor u Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu, shvatio sam da to nije zezancija. Tada sam počeo razmišljati o preseljenju u Ameriku. To je teško palo mojim rodite­ljima Mati i Ivki te bratu Dra­ženu, no nakon svega što sam u Hrvatskoj postigao na televiziji, u kazalištu i u plesu, morao sam napraviti korak dalje.

Htio sam proširiti vidike i u inozemstvu pronaći neke nove izazove. Potkraj 2007. stigao sam u Ameriku i dva mjeseca lutao po Los Angelesu, Miamiju i New Yorku te, na pos­ljet­ku, odlučio da je Velika Jabuka idealan grad za mene – govori Ivica Kovačević, na kojem se vidi koliko je zadovoljan: ne skida osmijeh s lica, a smršavio je i pet kilograma. No, Ivičine poznanike je više od preseljenja iznenadilo njegovo novo radno mjesto – boksački ring. – Uvijek sam bio sportski tip i brinuo se o svom tijelu, svakodnevno sam išao u teretanu, na satove joge i pilatesa. Posao sam našao u srpnju, preko ogla­sa, i savr­šeno mi odgovara: satnicu dogovaram zajedno s klijentima i imam dosta slobodnog vremena za odlazak na kazališne i filmske audicije. Radim samo pet dana u tjednu, a zarađujem dvostruko više nego u Hrvatskoj kao novinar s desetogodišnjim iskustvom i diplomom Fakulteta političkih znanosti – govori Ivica Kovačević. Inače, individualan sat boksa u New Yorku se plaća 150 dolara, a on od toga do­bije 25 dolara. Jedina mana tog posla je, priznaje, ustajanje u cik zore, jer neki klijenti na treninge dolaze već u pet sati kako bi se prije posla stigli istuširati i doručkovati. Stoga na večer rijetko izlazi, tek ponekad s prijateljima ode pogledati neku predstavu na Broadwayu, u kino ili na večeru. Jednom mjesečno, i to samo vikendom, ode na ples u popularne njujorške klubove kao što su Pink Elephant ili Marquee, ili s društvom u Miami.

– Obožavam New York, zaista je to centar svijeta. Tu se sve događa, lako se stječu nova poznanstva, ljudi su srdačni, opušteni i voljni pomoći. Pozovu te na Madonnin koncert u Madison Square Garden – iako su te tek upoznali, ili na hit predstavu “Galeb” s Kri­stin Scott Thomas. Umjesto na kavu, ovdje je obi­čaj naći se na brunchu ili na večeri, tako da sam u ova četiri mjeseca obišao većinu dobrih restorana: omiljeni su mi francuski Pastis, japanski Nobu i Haru nude najbolji sushi, a na ručak često skoknem u Fred’s u robnoj kući Barney’s. S cimerima kod kuće često kuham domaće specijalitete, a kad se zaželimo cede­vite, keksa domaćica i čokoladnih napolitanki, odemo u hrvatski dućan. Maša i Mirko su me prihvatili kao svoje dijete i veoma mi pomogli jer je ovdje teško naći stan ako nemate preporuku i niste kreditno spo­so­bni.

Ovdje se čovjek doista mora pomučiti da bi zaradio novac, ali zato više cijeni ono što je stekao i ne zamara se glupostima poput kupnje nove garderobe – priča Ivica Kovačević, kojem dan počinje u zoru, kad s kavom iz Starbucksa i knjigom u ruci te sportskom torbom preko ramena podzemnom željeznicom odlazi iz Astorije na Manhattan. Nakon boksanja doručkuje u obližnjoj zalogajnici, najčešće jaja ili tost, a slobodno vrijeme provodi uz knjigu u Cen­tral Parku, ili ode na neku zanimljivu izložbu, na satove joge, pjevanja i glume. Iako mu se u izgovoru os­jeća sn­ažan akcent (jezične vježbe plaća čak 60 dol­ara po satu), Ivica je dosad već glumio u kazalištu i na filmu.

U iščekivanju odgovora

– Gluma me oduvijek privlačila, a ovdje te nitko ne pita za školu, bitni su talent, upornost i rad. Sura­đujem s nekim agencijama koje me zovu na audicije, pa sam tako ljetos glumio Dedala u maloj predstavi “Čekaonica”, koju smo igrali u Central Parku. Imao sam i glavnu ulogu u dugometražnom filmu “Izbri­sa­ne scene”, koji je u postprodukciji i ne smijem o njemu previše pričati, a s glumcem Dannyjem Glo­verom, tamnoputom zvijezdom filma “Smrtonosno oružje”, snimio sam kratki film za zaštitu okoliša “Pra­na”. Pojavio sam se i u dvije epizode hit-serijala “Džungla u gradu” (Lipstick Jungle), autorice Can­da­ce Bushnell, a na setu sam upoznao glavnu zvijezdu Brooke Shields. Bio sam i na audiciji za serijal “Uggly Betty” i još čekam odgovor – kaže Ivica, koji je za školu Berlitz snimio program za učenje hrvatskog jezika. Kad skupi dovoljno novca, otkriva, volio bi upisati postdiplomski iz filmske produkcije ili novinarstva na NYU ili Columbiji, a iako ima i kazališnog iskustva iz Hrvatske – kao pjevač i plesač u mjuziklima “Chicago”, “Briljantin” i “Isus Krist Super­star” – više ga privlači televizijska i filmska karijera.

– Možda se jednom zbog posla preselim u Los An­geles jer volim tople krajeve. U početku sam zbog filmske karijere mislio promijeniti ime, koje ovdje izgovaraju Ivika i vrlo im je zanimljivo i egzotično. No, shvatio sam da Bobova, Jackova i Davida ima na tisuće, a da je Ivica samo jedan – rekao je Ivica ko­ji će u Hrvatsku doći tek na ljeto. A do tada, možda, stekne i svjetsku slavu….

Marijana Marinović