U proljeće sam zaljubljiv i nestašan

Treba biti otvoren: jer kad daješ, svijet ti se otvara – životni je moto 29-godišnjeg australskog glumca Roberta Jozinovića, koji u sapunici “Ponos Ratkajevih” glumi engleskog pilota Randyja koji se nakon pada svog zrakoplova zaljubi u Lotte i potakne njezin razvod od Krste Ratkaja. I doista, taj mladić hrvatskog podrijetla svojom neposrednošću, jednostavnošću i upornošću dosad je otvorio sva vrata iza kojih je poželio zaviriti. Kad je poželio biti maneken da bi zaradio koji dolar za školovanje, pronašao je u Brisbaneu modnu agenciju preko koje je dobio mnoge unosne poslove, pa tako i snimanje reklama za Konicu i Mitsubishi, koje su ga učinile poznatim milijunima Australaca. Zatim je poželio okušati glumačku sreću u Londonu i pronašao je agenta koji mu je osigurao poslove na filmu u Velikoj Britaniji i TV emisiji u Njemačkoj, a lani nakon Božića dobio je poruku iz Zagreba da su iz AVA-ine produkcije zainteresirani za njegov nastup u povijesnom serijalu. Bio je presretan jer od lanjskog ljeta sanja o tome da dobije i neku ulogu u domovini svojih roditelja. Iako je snimio samo jedanaest epizoda, postao je miljenik cijele glumačke ekipe i šefa Romana Majetića koji mu u prolazu stalno dobacuje: “Bit će, bit će!”, aludirajući na uloge i u drugim projektima te produkcijske kuće.

– Meni je u Hrvatskoj prelijepo – oduševljeno će Robert Jozinović. – Jezik mi nije problem jer smo kod kuće govorili isključivo hrvatski, ali još brkam padeže pa se stalno moram ispričavati. No i to ću, vjerujem, uskoro riješiti jer sam upisao tečaj hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu. Osim toga, pogledao sam valjda sve predstave koje igraju u zagrebačkim kazalištima, jer i to je način da “uhvatim” govor i vidim kako glumci ovdje glume. Nije mi to strano jer učio sam govoriti i na način oksfordskih studenata u godinama Drugog svjetskog rata, kad sam doznao da ću jednog od njih, mobiliziranog u avijaciji, glumiti u “Ratkajevima”. Od prvog dana osjećao sam se dobrodošao, dijelom ekipe. S Jankom Popovićem Volarićem znao sam otići na pivo, rado sam se na setu družio i s Aleksandrom Srećkovićem, a sprijateljio sam se i s Anom Vilenicom. Iako ne glumim na hrvatskom jeziku, čast mi je što se pojavljujem u hrvatskoj seriji, a roditelji i braća u Australiji pucaju od ponosa.

Roberta ne muči nostalgija, ali rado priča o svom domu i svojim korijenima. Njegov otac Niko je Hercegovac i u mladosti je bio boksač i “izbacivač” u klubovima. Tim se poslom prestao baviti kad je upoznao Robertovu majku Cvitu, rođenu u Banjoj Lučici kraj Prozora. No, nisu se zaljubili samo njih dvoje, nego i očeva sestra i majčin brat, i na kraju su zazvonila dvostruka svadbena zvona.

– Prije trideset godina moji su roditelji otišli u Australiju. Mama se od prvog dana brinula o kući i nama djeci, jer imam još dva brata, 25-godišnjeg Danijela, koji je po struci informatičar, i 18-godišnjeg Marka, koji studira klavir, te 17-godišnju sestru Marinu, još srednjoškolku. A otac je s vremenom postao instruktor za osposobljavanje radnika za rukovanje strojevima u najvećoj australskoj tvrtki za iskopavanja ugljena BHP Billiton. Živimo u velikoj, lijepoj kući izvan središta Brisbanea, i kao i svi Hrvati, igramo nogomet, družimo se u hrvatskim klubovima i idemo na mise u naše katoličke misije. Duhovnost mi je bitna pa stoga i u Zagrebu često odem na misu u crkvu u Frankopanskoj ulici ili zapalim svijeću na Kamenitim vratima. To me ispunjava posebnim mirom.

Robertovi roditelji nisu štedjeli novca da im djeca dobiju solidno obrazovanje. Tako je i on završio privatnu srednju školu, a potom upisao je dva studija – filozofiju i neurologiju na Sveučilištu Queensland u Brisbaneu. Oduvijek je želio postati liječnik, a zbog odličnih ocjena dobio je i stipendiju. Nakon diplome htio je upisati medicinu – jer je medicina u Australiji dvogodišnji poslijediplomski studij, i već se uvelike pripremao za naporan cjelodnevni prijamni ispit, ali sudbina mu je drukčije promiješala karte.

Lud od sreće

– Tijekom studija iz zabave sam radio kao model za jednu modnu agenciju iz Brisbanea. I četiri dana prije prijamnog ispita javili su mi da me žele angažirati na nacionalnoj TV u reklami za Konica Minoltu, koja se trebala snimati baš na dan ispita. Bio sam u dvojbi: htio sam svakako položiti taj ispit i ostvariti svoj dječački san, ali osjetio sam i da me nešto silno vuče glumi. A nekako i nisam želio propustiti prvu veliku priliku da napravim nešto za vlastiti gušt. Pitao sam mamu što da učinim, a ona mi je odgovorila neka samo slijedim svoje srce. A otac mog prijatelja, inače vrsni kardiolog, rekao mi je da probam ono što mi je trenutni izazov, a da uvijek stignem biti liječnik.

Bila mi je to najteža odluka u životu, jer sam trebao odbaciti godine studiranja i truda zbog jedne reklame i nesigurne budućnosti. Ali, nisam požalio. Reklamom u kojoj je glumio uredskog službenika koji zavodi kolegicu pokraj fotokopirnog aparata, Robert je stekao željenu slavu, a zarađenim novcem platio je četverogodišnji studij glume u privatnoj školi The Actors Workshop koju vodi Lyn Kidd, jedna od najboljih profesorica glume i dikcije u Australiji. Uslijedili su i novi poslovi, tako da je dosad snimio 40-ak kratkih i dugometražnih filmova u kojima je glumio razne likove, od mafijaša do romantičnih zavodnika, a u filmskoj komediji “But A Giant Leap For Mr. Larkin” nastupio je i s legendarnim australskim glumcem Charlesom Budom Tingwellom, poznatim po ulozi u filmu “Pustinjski štakori” . U tom je filmu glumio s Richardom Burtonom, i poput djeteta upijao svaki njegov savjet ili slušao priče kako je bilo glumiti s velikim glumcem. Glavnu mušku ulogu dobio je u drami Sama Sheparda “Lud od ljubavi”, koja je bila na repertoaru teatru u Brisbaneu, no taj uspjeh opet je zasjenila jedna velika TV reklama. Ovaj put za mitsubishi pajero.

– Bilo mi je to jedno od najuzbudljivijih iskustava u životu. Reklama je stajala deset milijuna dolara, a snimali smo je jedanaest dana u pustinji u južnoj Australiji. Dok smo kolega i ja jurili kroz oblake prašine, iz zraka su nas snimali iz dva helikoptera – sjeća se Robert. Svoju internacionalnu karijeru započeo je lani u Londonu, a kako je ljeto proveo kod obitelji u Hrvatskoj, obilazeći rođake od Slavonije do Splita, oduševio se našom televizijom i serijalima te se počeo raspitivati bi li tu bilo kruha i za njega. Nakraju je, opet zahvaljujući svojoj upornosti i obiteljskim vezama, stupio u kontakt s agencijom Plan B.

– U agenciji su bili oduševljeni mojim životopisom, ali nisu mi u tom trenutku ništa mogli konkretnije ponuditi. No, javili su se u siječnju ove godine, kad sam se već bio vratio u London, s viješću da sam zanimljiv ekipi koja radi “Ponos Ratkajevih”. I tako sam se u veljači, lud od sreće, doselio u Zagreb. Trenutačno živi kod sestrične na Britancu i osjeća se kao kod kuće. Sa svojima svakodnevno kontaktira putem skypea, spomenuo im je i da je u tako kratkom vremenu što je u Hrvatskoj uspio snimiti i reklamu za Gavrilović i AMC (Centar za sigurnu vožnju), a s njima dijeli i svoje oduševljenje ljudima koje upoznaje i sreće.

– Jedan dan tražio sam po gradu dućan u kojem bih kupio lulu kakvu puši Randy u “Ratkajevima” – priča svoje ulične dogodovštine zagrebački Australac. – Upitao sam dva dečka znaju li za neku trgovinu lulama. Oduševio sam se njihovom susretljivošću: dva sata su me vodili po gradu dok nismo našli što sam tražio. – A i nevjerojatno mi je kako ljudi ovdje cijeli dan ispijaju kave s prijateljima po kafićima, što je u Australiji nezamislivo. No, najviše mi se sviđaju Hrvatice. To su najzgodnije žene na svijetu. Kad dođe proljeće, ja se odmah zaljubim i to me ushićenje drži neko vrijeme. Ovdje mi se to još nije desilo. Naime, sve djevojke koje srećem ili vidim na ulici u prolazu toliko su zgodne da kojim slučajem i mogu birati, ne znam kako bih se odlučio samo za jednu. Robert kaže da mu ne nedostaje ni mamina hrana jer se u Zagrebu “navukao” na burek i punjenu papriku, a ima samo još dvije želje: da pogleda neku predstavu Shakespearea na hrvatskom i da si kupi harley davidson. – Kod kuće sam vozio hondu i oduvijek maštao o harleyu na koji bih natovario vreću za spavanje i njime obišao cijelu Južnu Ameriku. Možda će mi se i to jednog dana, kao i, uostalom, sve dosada, ostvariti – kaže optimistično 29-godišnji glumac.

Sanja Renić