Koga zapravo pozdravljate novim albumom? – Sve svoje fanove i ljude koji će ga kupiti. Učinilo mi se zgodnim da u naslov stavim najčešći početak svojih mejlova, kao i svojih javljanja, obraćanja i razgovora.
Je li taj engleski pozdrav uobičajen u Rijeci? – Sve više engleskih riječi ulazi u našu svakodnevicu, tako da je “hello” danas moj uobičajen pozdrav, kao i većine Riječana.
Izlazak albuma najavili ste još lani: zašto je objavljen tek prije nekoliko dana? – Kad smo počeli raditi album, naš je bubnjar, baš uoči ulaska u studio, na koncertu u Osijeku, pao s pozornice i slomio koljeno. Nastavili smo tek kad se oporavio.
Koja su vam mjesta u Rijeci posebno draga? – Omiljeni kafić mi je Tunel, a kad s Milicom izađem na večer, obično odemo na neki koncert, u kino ili u kazalište. No, više smo dnevni tipovi.
Pogađa li vas zabrana pušenja na dvoranskim koncertima: hoćete li moći odraditi nastup bez cigarete? – To me davno šokiralo u Americi. Kad smo stigli na svirku u kultni njujorški klub CBGB, u kojem su svi moji idoli snimljeni na pozornici s cigaretom u ustima, tamo je pušenje već bilo zabranjeno. Otada smo odradili mnoge koncerte u Americi, Sloveniji i drugim zemljama bez pušenja. Nijedan član benda nije toliki ovisnik da dva-tri sata ne bi mogao bez cigarete.
Razmišljate li o prestanku pušenja? – Svaki dan, već deset godina, otkako sam kupio prvu kutiju cigareta. Inače, veći dio života proživio sam kao mrzitelj pušača, kojem je jako smetao dim.
Što vam je životni moto? – Svaki događaj ima i svoju pozitivnu stranu. Iz svakog iskustva, pa i najgoreg, može se nešto naučiti.
A najveći gušt? – Najveći gušt mi je ujutro, pošto popijem kavu sa suprugom, zabilježiti svoje snove, misli…
Imate li životne ili umjetničke uzore? – Većinu ljudi čiji rad iznimno cijenim imao sam priliku upoznati. Nažalost, u većinu svojih idola sam se razočarao.
Vjerujete li u reinkarnaciju? – Vjerujem da je to jednako legitimna opcija kao i sve ostale koje nam se nude na duhovnom i religijskom “tržištu”.
Što smatrate najvećim profesionalnim uspjehom? – To što do danas nisam bio prisiljen prodati nijednu svoju sliku. Moja najveća ljubav, glazba, postala mi je posao, stoga sam odlučio ne tržiti svoju drugu ljubav. A slike darujem dragim osobama.
Koja biste tri albuma ponijeli sa sobom na pusti otok? – “Unknown Pleasure” grupe Joy Division, bilo koji album Milesa Davisa, i “Šegrta Hlapića” ispripovijedanog na CD-u.
Na što biste potrošili i posljednji novčić? – Na potrebe svog sina Malika.
Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Volio bih da ondje uvijek bude kozjeg sira, mlijeka i vode.
Kad ste posljednji put skuhali ručak i nakon toga oprali posuđe? – Posuđe ponekad operem, posebno kad primijetim da je Milica mrtva umorna. A ručak sam skuhao samo jedanput i nakon toga završio u bolnici. Skuhao sam umak od gljiva s vinom, od čega mi je pozlilo.
Koju ljudsku osobinu najteže podnosite? – Glupost.
Kako reagirate kad se razljutite? – Ovisi o kome je riječ: ponekad sam vrlo agresivan, i to mi smeta.
Kako bi izgledao vaš dan iz snova? – Tog dana ne bih imao nikakvih obveza, planova i telefonskih poziva. I sigurno ne bih uključio kompjutor. Možda bih ga prosjedio buljeći u prazno.
Koja vam je omiljena poštapalica? – Toliko je prosta da vam je ne mogu otkriti.
Između crnke, brinete i riđokose, koju biste odabrali? – Nemam svoj tip žene. U odnosu između muškarca i žene uvijek je riječ o kemiji, zračenju, zanimljivosti i neiskvarenosti.
Biste li mogli oprostiti nevjeru? – Vjerojatno.
Kad ste posljednji put zaplakali? – Obično plačem kad sam na rubu živčanog sloma ili kad sam jako umoran. Tada me može rasplakati i odjavna špica nekog serijala.
A odjenuli odijelo i kravatu? – Vrlo često se za koncerte odijevam svečano, no privatno odijelo i kravatu ne nosim. Koliko piercinga i ostalih tjelesnih ukrasa imate? – Ostao mi je samo prsten u nosu.
Kad biste ulovili zlatnu ribicu, koje bi bile vaše tri želje? – Svojim bližnjima poželio bih mnogo toga dobrog. Što se mene osobno tiče, želja već odavno – nemam.
Kruno Petrinović