-Naravno da su mi djeca najbolji kritičari. Moji klinci postavljaju zaista pametna i zanimljiva pitanja i opaske nad kojima se uvijek zamislim – priča glumac i redatelj Saša Anočić, jedna od najzanimljivijih osoba u kazališnom svijetu, koji će 28. ožujka postati ravnatelj zagrebačkog kazališta Trešnja gdje je već osam godina član glumačkog ansambla.
Ovaj 40-godišnji Osječanin otac je četvero djece: 18-godišnje Mije iz prvog braka te sedmogodišnje Izabele, šestogodišnjeg Rafaela i jednogodišnje Angele, rođenih u braku sa suprugom Barbarom, profesoricom glazbenog odgoja. Iako, kaže, nije imao namjeru otići iz rodnog Osijeka, jer je ondje diplomirao glumu, stvorio obitelj, zaposlio se u tamošnjem HNK te osnovao vlastiti teatar s kolegicom Ksenijom Zec, sudbina je ipak htjela drugačije. Prije osam godina zagrebački kazališni lovci na talente došli su u Osijek po njegovog kolegu Krešimira Mikića, pa su zapazili i Sašu koji je zajedno s Mikićem pozvan u ansambl ZeKaeM-a.
– U tom sam kazalištu proveo oko godinu i pol dana, a onda me pozvao Roman Šušković-Stipanović, ravnatelj Trešnje, koji je imao ideju da se od tog teatra napravi ozbiljno kazalište s glumačkim ansamblom kojeg tada nije bilo, što smo do danas i ostvarili. Tim putem ću nastaviti i ja kao ravnatelj: volio bih u Trešnji vidjeti dječje predstave čija bi kvaliteta pružala zabavu i promišljanje za gledatelje od sedam do 77 godina. Današnji klinci žive drugačije nego nekada mi, imaju druge interese, pa moramo naći načina da ih privučeno u kazalište gdje će uživati, ali i nešto naučiti – kaže Saša Anočić, koji često surađuje sa svojim mlađim bratom Živkom, također članom Trešnjinog glumačkog ansambla.
A na Sašinu adresu posljednjih godina stiže sve više komplimenata, pogotovo za njegove autorske predstave. Tako su njegovi “Kauboji”, rađeni u produkciji zagrebačkog Teatra Exit, lani dobili Nagradu hrvatskog glumišta, a on je tu nagradu dobio kao najbolji redatelj.
– Prije dvije godine sam bio nominiran sa svojom predstavom “Smisao života gospodina Lojtrice”, no nagrade su izostale. Mislio sam da nezavisna produkcija nikad neće moći konkurirati uz bok velikih kazališta, no ove su me nagrade demantirale. I koliko god sam mislio da mi to neće ništa značiti, priznajem da smo se zaista iskreno razveselili – priča Saša, koji je već pun ideja što ih planira ostvariti kao ravnatelj Trešnje.
Tada će, prema kazališnom zakonu, morati izići iz glumačkog ansambla, no nastavit će igrati u predstavama u kojima već glumi, a višak vremena posvetit će svojoj brojnoj obitelji, kojoj najviše nedostaje kada radi, a radi zaista mnogo i kvalitetno.
Ines Stipetić