Uskrsno obilje

Dirigent Ivan Repušić i njegova supruga Katja, magistrica klavira i asistentica na Glazbenoj akademiji u Splitu, za ovaj su se Uskrs počeli pripremati mnogo ranije nego obično, za što je najveći “krivac” njihova dvoipolgodišnja kćerkica Lucija koja prvi put uživa u blagdanskom ozračju. Dosad je bila premalena za bilo kakvu pomoć oko kolača i samo se kao pasivni promatrač divila maminim pisanicama. Za ovaj Uskrs već je prava mala pomagačica – i mami u kuhinji, i tati oko ukrašavanja stana, a kad joj zeko u nedjelju skoči u krilo, ona će ga dočekati u novoj haljinici.

– Lucija doista uživa u svemu što se oko nje događa, a naviše joj se sviđa bojenje jaja. Gleda suprugu kako to radi pa i sama pokušava napraviti nešto slično. Veoma je znatiželjna, vesela, uvijek spremna na akciju, plesanje i pjevanje, sve želi dotaknuti i ima bezbroj pitanja na koja mi po cijele dane odgovaramo – govori 31-godišnji dirigent dok mu kćerkica pomaže pisanicama okititi granu koja će krasiti njihov uskrsni stol. A na njemu će se, prema tradiciji u obitelji Repušić, naći kuhana šunka, hren, šparoge, blagoslovljena jaja i sirnica te za glavno jelo juha, pečeni mladi krumpir, janjeće pečenje i salata.

– A za desert je obvezan kuglof koji peče moja supruga, dok je moj specijalitet rožada, kojom ćemo se sladiti i ovoga Uskrsa. A svi hvale i moje savijače. Pravljenje kolača me opušta, baš kao i odlazak na glavnu splitsku tržnicu subotom ujutro.

Doručak za pamćenje

– Meni je uskrsni doručak uvijek bio nešto posebno – prisjeća se dirigent Opere splitskog HNK.

– Kad sam bio dječak moja majka Mara ustala bi se u cik zore da bi skuhala jaja i odnijela ih u crkvu na blagoslov. A kad bi se vratila kući, moj stariji brat Domagoj i ja već bismo nestrpljivo sjedili za stolom, čekajući da pred nas stavi sve bogatstvo blagdanskog doručka. Zatim bismo se zajedno prošetali po Kalelargi, otišli u crkvu na misu i vratili se kući na jednako tako blagdanski ručak. Danas su sve to samo lijepe uspomene. Odavno smo odselili iz Zadra. Ja sam u Splitu, moj brat s obitelji živi u Kninu, a majka, nakon što je umro otac Vinko – inače profesor povijesti i filozofije te diplomirani pravnik i dugogodišnji član crkvenog zbora, od kojeg sam naslijedio ljubav prema glazbi – vratila se u svoj rodni Imotski.

Što, dakako, ima i velikih prednosti, jer zahvaljujući njoj, u kuhinji njezina sina i nevjeste uvijek ima domaćih jaja i nekoliko vrsta sireva. Posljednjih pet godina, koliko su Ivan i Katja Repušić u braku, kod kuće prirede doručak, a ručaju kod Katjine obitelji.

– Uskrs je za mene obiteljski blagdan i sretan sam što toj tradiciji možemo učiti i našu Luciju koja je, kao najmlađa za stolom, miljenica sviju – veli Ivan Repušić. Premda nemaju za Uskrs običaj darivanja, ove su godine učinili iznimku pa su Luciju obradovali zečićem od kojeg se ne odvaja, te igračkama iz dućana one2play koji je Lucijino omiljeno mjesto “za izlaske”. I to stoga što žele da joj prvi Uskrs, koji ravnopravno slavi s “velikima”, ostane u sjećanju. Iako je blagdan, za ovaj će Uskrs Ivan Repušić morati navratiti i u svoje kazalište.

– Već 18. travnja me čeka premijera Puccinijeve opere “Sestra Angelice – Gianni Schichi” zbog čega vježbamo dva put na dan. Uz to, potkraj mjeseca ravnat ću praškim Simfonijskim orkestrom u njihovoj čuvenoj koncertnoj dvorani “Smetana”, a i redovito se pripremam za nastupe u Njemačkoj i Finskoj, jer zadnje vrijeme surađujem s tamošnjim operama. Unatoč tomu što ću ovaj Uskrs djelomično provesti radno, svaki će mi trenutak u tom danu biti poseban.

Dolores Tolić