Zbog čega ste svoj roman posvetili seksu? – Zbog svojih čitatelja, da im odvučem pažnju od Čačića i kompanije.
U kojim godinama je seks najbolji? – U godinama kad imate ljubavnika, a muž o tome pojma nema.
Zadovoljava li pisanje romana i bloga vašu potrebu za prisutnošću u našem javnom životu? – Da. Mislim da me u našem javnom životu ima i previše – s obzirom na moju dob, status i ulogu bake.
Koliko puta ste dosad dobili otkaz? – Osam puta, čini mi se.
A zažalili zbog toga? – Zbog toga nisam zažalila, čini mi se, osam puta.
Što je bio najveći kompromis na koji ste pristali u životu? – Devet godina sam radila u kancelariji putničke agencije i osam sati dnevno s hrvatskog na njemački prevodila tekstove tipa: “potvrđujemo vam rezervaciju kabine…”
Jeste li kao klinka bili ludi za lutkama? – Ne. Kao klinka igrala sam se samo s dečkima. Ne krpenim. Ni plastičnim. Ni porculanskim. Kao i danas, i tada su mi bili najdraži oni od krvi i mesa.
Što ste kao dijete željeli postati kad odrastete? – Ono što sam danas – pisačica.
Koji vam je najomiljeniji ljubavni film i koliko ste ga puta gledali? – “Mostovi okruga Madison”.
Vode li vas u životu više razum ili osjećaji? – Trudim se osjećaje držati pod strogom kontrolom razuma.
Tko je prema vašem mišljenju najbolji hrvatski književnik svih vremena? – Ivana Brlić Mažuranić. Bez konkurencije.
Zašto? – Zato jer je čitaju i mali Kinezi.
Tko je dao najbolji opis ljubavnog čina u našoj i svjetskoj književnosti? – Ne znam. Preskačem papirnati seks.
Koliko sati na dan provodite pred ogledalom? – Pola sata kad se spremam za veeeelikiii izlazak.
Kojim dijelom svoga tijela ste najzadovoljniji? – Mozgom.
Jeste li ikad bili na dijeti? – Ne.
Kako se u vašem slučaju očitovala kriza srednjih godina? – Još nisam ušla u srednje godine.
Kako izgleda vaš dan iz snova? – Ležim u krevetu, čitam knjigu Danijele Pilić na njemačkom i uživam u gutanju vrhunske čokolade.
Iz vašeg iskustva, je li bolje “dati nogu” ili dobiti je? – Nikad nisam “dobila nogu” pa totalno nekvalificirano tvrdim da je bolje “dati nogu”.
Kad ste posljednji put zaplakali? – Nedavno, na premijeri predstave u riječkom kazalištu, nastaloj prema mojoj knjizi “Dabogda te majka rodila.”
Na što vam nije žao potrošiti novac? – Na torbe, torbe, torbe, torbe, torbe…
Što vam je životni moto? – Sretan je onaj čovjek koji nema visoki tlak.
Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Škrtost i ljubomoru.
A kućanske poslove? – Ne volim ni jedan jedini kućanski posao. A nikad nisam čula ni da postoje ljudi koji ih vole.
Kako ste pobijedili zloćudnu bolest: konvencionalnom medicinom, alternativnim metodama ili autogenim treningom? – Nisam pobijedila zloćudnu bolest, nego živim s njom već pet godina. Mislim da se ona u mojim godinama najlakše pobjeđuje metkom u usta.