INTERVJU: GORAN BREGOVIĆ

Viski mora biti na pozornici

Iako smo ga probudili u Clevelandu, jednom od gradova koje obilazi u sklopu svoje prve američke turneje s Orkestrom za vjenčanja i sprovode, 59-godišnji Goran Bregović, kompozitor i nekadašnji vođa grupe Bijelo dugme, nije bio razdražljiv. Naprotiv, javio se kao što to običavaju svi pravi Sarajlije – dobre volje i uvijek spreman na šalu.

A nakon američke turneje i gostovanja u Norveškoj, Goran Bregović će pjesme s novog albuma “Alkohol – Šljivovica&Champagne” u pratnji trubača izvesti na Ljetnoj pozornici u Opatiji 29. lipnja, na kojoj će mu se pridružiti i Severina.

Kako vas je prihvatila američka publika? – S obzirom na to da je ovo moja prva turneja po SAD-u i Kanadi, mogu biti jako zadovoljan. No, publika su uglavnom naši ljudi, iseljenici iz bivše Jugoslavije, ali ima i Amerikanaca koji su čuli za moj album “Alkohol – Šljivovica&Champagne”, nedavno objavljen u SAD-u. Nastupamo u lijepim dvoranama, koje mogu primiti od dvije tisuće do 25 tisuća ljudi, počeli smo nastupom 11. lipnja u New Yorku, a dosad smo bili i u Torontu, Chicagu, Clevelandu i Austinu. Sa svojim Orkestrom za vjenčanja i sprovode obići ću još Los Angeles, San Francisco i Seattle.

Što osjetite kad iziđete na pozornicu? – Netko je u osam na večer mogao šetati s djecom u parku, prati automobil ili gledati televiziju, ali je odabrao doći na moj koncert. Kad vam netko daruje tri sata svog života, onda prema njemu osjećate odgovornost. Nastojim da meni bude lijepo, a onda će biti i publici. Svaki nastup je priča za sebe, i dalje mi je najbolji provod na pozornici, za koju se lijepo odjenem, sviram i pijuckam.

Što obično pijete? – Viski. U ugovoru s organizatorima koncerata uvijek je stavka da me na pozornici mora dočekati alkohol, najčešće jack daniel’s, a kad sviram u Rusiji, pijem votku. To su moji jedini prohtjevi.

Jeste li kad nastupali u Opatiji? – Jako davno s Bijelim dugmetom, a svirali smo baš na Ljetnoj pozornici, na kojoj ću prvi put nastupiti sa Severinom. Moji suradnici i ja volimo Severinu, s njom u studiju proveli smo više od godinu dana i nitko se nije žurio dovršiti album “Zdravo Marijo”, jer smo svi uživali u njenom društvu.

Po čemu je Severina posebna? – Severina je drugačija od naših pjevačica: slatka je, pametna, osjeća se ugodno u svojoj koži. Kad me pitala hoću li joj producirati album, čega sam se zaželio jer to nisam radio desetak godina, pomislio sam da je za nju to dosta rizično s obzirom na to da sam ja daleko od estrade i ne razumijem više što se događa u tim krugovima. Možda je baš zato njezin album drukčiji, napravljen je po njenoj mjeri – za inteligentnu ženu od tridesetak godina.

Jeste li počeli raditi na njenim novim pjesmama? – Više pričamo nego što radimo, zato što sam stalno na putu. Zbog kralježnice, koju sam povrijedio kad sam pao s višnje, morat ću “usporiti” u listopadu, jer 29. rujna odlazim u bolnicu u Beograd na još jednu operaciju. No, nadam se da ću se brzo vratiti na pozornicu i nastaviti s promocijom albuma koji mnogi svjetski diskografi žele objaviti.

Prije dvadesetak godina jedrilicom ste krenuli preko Atlantika. Biste li se opet uputili u takvu avanturu? – Ne znam bih li mogao. Jednom kad ozlijediš kralježnicu, nisi više za akrobatski seks, jedrenje i alpinizam. Neću moći raditi većinu stvari kojima sam se bavio prije.

Jeste li u mladosti živjeli po onoj rokerskoj: seks, droga i alkohol? – Naravno, svi su živjeli tako, no ja sam s drogom završio rano, u 18. godini, nakon što sam postao student. I više sam volio dnevne izlaske od noćnog života. Društvo bi se oko podne okupilo u kafiću Estrada, pili bismo kavicu, čitali novine i promatrali žene kako prolaze.

Nedostaje li vam obitelj: supruga Dženana te kćeri Ema, Una i Lula, koje žive u Parizu? – Naviknuli smo se na razdvojenost, jer oduvijek živimo na dvije strane. Cure su jako zabavne. Nedavno je Lula, kojoj je pet godina, prvi put spavala kod prijateljice iz vrtića, a kad se vratila kući, ispričala nam je kako ju je Telma htjela poljubiti u usta, ali joj je ona odgovorila: “Telma, to ti je već seks!”. Jedina koja zasad ima dodira s glazbom je najstarija Ema, kojoj je 14 godina i ide na balet i klavir. Moja djeca će sama izabrati svoj put, a tek im predstoje teške odluke u životu poput onih koju će vjeru izabrati: pravoslavnu, katoličku ili islam, jer u našoj obitelji ima Srba, Hrvata i Muslimana.

Kojim jezikom pričate s obitelji? – Djeca međusobno pričaju na francuskom, a nama se obraćaju na našem jeziku.

Marijana Marinović

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite znati više, pročitajte cijeli tekst u Gloriji br. 754 ili se pretplatite na PDF izdanje.

Linker
06. svibanj 2024 05:32