Direktorica kazališta Mala scena i docentica na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, Vitomira Lončar (52), uz tortu i decentno slavlje proslavila je 25. rođendan teatra što ga je osnovala sa suprugom Ivicom Šimićem, svojim životnim i poslovnim partnerom u čije se ‘tužne oči i dugu kosu’ zagledala prije 37 godina.
Koje su prednosti rada u vlastitom kazalištu, a što su mane? – U svom ste kazalištu svoj gospodar i radite ono što mislite da treba raditi, a ne ono što vam drugi kažu. Mane su gotovo nepostojeće. Sloboda nema cijenu.
Kako biste se opisali u nekoliko riječi? – Organizirana, odgovorna, brza, spremna na nove izazove, ali ipak – ziherašica. Nikada ne radim nešto što bi moglo ugroziti moju obitelj.
Kako se izvlačite iz neugodnih situacija? – U poslu ih rješavam brzo i izravno, reklo bi se “nožem”, dok privatno važem riječi kako nikoga ne bih uvrijedila.
Tko vas može nasmijati do suza? – Prijatelji Ivica Zadro i Darko Lukić. Svaki je na svoj način nevjerojatno duhovit.
Kako vas je osvojio 58-godišnji suprug Ivica Šimić? – Osvojio me na prvi pogled gitarom, dugom kosom i tužnim očima prije više od 37 godina… Znala sam da je čovjek mog života. Njemu je trebalo više vremena da shvati da je našao partnericu za cijeli život.
Što je za vas najvažnije za brak u kojem se preklapaju posao i privatnost? – Strpljiva ljubav. To vrijedi za sve brakove. A kad je riječ o našem, volim to što radimo zajedno. I što nema jasne granice između privatnog i poslovnog života. Uvijek mi je dostupan, i kao suprug i poslovni partner.
Što obvezno nosite sa sobom kad idete na put? – Računalo, ponekad i dva, te lijekove. Što nikad ne biste oprostili? – Ta situacija za mene ne postoji. Uvijek mogu krenuti ponovno.
Kakve televizijske serijale najradije pratite? – Ne gledam televiziju pa tako ni serijale. Iznimka su vijesti.
Kako pronalazite unutarnji mir? – Kroz vjeru i obitelj. Ivica, Buga i ja praktični smo vjernici, često zajedno idemo na hodočašća i – to je to.
Čega u životu nikad nije dovoljno? – Vremena za sve stvari koje me zanimaju i koje bih voljela raditi. Na primjer, češće igrati tenis sa suprugom, odlaziti u London na kazališne predstave…. Čime vas 17-godišnja kći Buga Marija najčešće razveseli? – Napiše mi pismo ili poruku, napravi neku kompilaciju sa starom fotografijom… Kad je na putu, najviše me razvesele njezini dnevni izvještaji koje šalje mailom; duhoviti su, puni zanimljivih zapažanja i jedva čekam večer da pročitam kako je provela dan.
Na što ste kod Buge najviše ponosni? – Točna je, temeljita, odgovorna. Ponosna sam na to što je uvijek svoja te što na njezino odrastanje i pogled na svijet ne utječe okolina, nego obiteljsko okruženje. Kad joj je bilo 13 godina, i kad se djeca ili mladi počinju svrstavati u darkere, šminkere i slično, suprug i ja pitali smo je kojoj skupini pripada. Ona je rekla: “Ja sam Bugerica. Furam se na – Bugu”.
Kojim jelima nikako ne možete odoljeti? – Nisam gurman i zapravo mi je svejedno što jedem, ali musaku od patlidžana koju pripravlja moja prijateljica Snježana jednostavno ne mogu odbiti. Kao ni kruh koji peče moj Ivica.
Koji je najhrabriji životni potez koji ste povukli? – Povukla sam dva takva poteza – kad sam dala otkaz u javnom kazalištu i s Ivicom pokrenula privatno, te kad sam prije pet godina prestala biti glumica i upisala doktorat. Prije šest mjeseci doktorirala sam na teatrologiji i dramatologiji te započela karijeru znanstvenice. Nikad kasno za novi početak.
Što je za vas dobar provod? – Mala druženja, nekoliko prijatelja na roštilju kod nas u vrtu ili odlazak u kazalište na dobru predstavu.
Koju ste knjigu zadnju pročitali? – Bila je to knjiga Robbins – Judge “Organizacijsko ponašanje”. Uglavnom čitam samo štivo vezano s onim što radim. Ipak, ljetos sam nakon pet godina prvi put pročitala krimić – “Muškarci koji mrze žene” Stiega Larssona. Toliko sam se uživjela u sadržaj da sam se prestrašila sama u hotelskoj sobi. Kad se Ivica vratio u sobu, odahnula sam od olakšanja.
U čijoj biste koži voljeli biti tjedan dana? – Ajme užasa, naći se u tuđoj koži…
Koji vam je kućanski posao najmrskiji? – Nisam rođena za kućanske poslove pa ih i ne obavljam. Primjerice, nemam interesa za kuhanje. Ali imam muža koji obožava kuhati.
Tanja Vučičević