Vječno zeleni patuljci

Kirurg-stomatolog Sebastijan Sandev zaljubio se u bonsai prije dvadesetak godina gledajući film o Karate Kidu, dječaku koji je obožavao i uzgajao bonsai. Zahvaljujući tom filmu, shvatio je da bonsai nije samo obično malo drvce u posudi, već filozofija života, spoj duha i svakodnevice, ljubav prema prirodi…

To ga je nagnalo da počne skupljati knjige iz kojih je doznavao kako stogodišnje stablo pretvoriti u “patuljka” koji će krasiti dom ili vrt. A svoj prvi bonsai kupio je 1994. u Veroni.

– Sada znam da je to bio tobožnji bonsai kineskog brijesta, dakle jedna od serijski uzgojenih biljaka na istoku, koji je i dandanas živ i super izgleda, ali ipak daleko od pravog bonsaija – objašnjava Sebastijan Sandev, koji u vrtu svoje kuće u blizini Zagreba ima minijaturnu smreku (Picea glauca Conica), koju tretira već pet godina, a još joj toliko treba da postane pravi bonsai.

Uvriježeno je mišljenje da bonsai stabalce nije više od dvadesetak centimetara i da se u vrtnim centrima ili cvjećarnicama prodaje za dvadesetak eura. No, to su samo “ukrasi” koji neće trajati dugo ako im se ne posvećuje pažnja. Za pravi bonsai valja se dobro namučiti, a traganje za biljkom od koje se može napraviti lijep bonsai pretvraa se počesto u pravi lov.

Jasmina Rodić

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ukoliko želite saznati više, pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 675 ili se pretplatite na PDF izdanje.